Otvori glavni izbornik

Ludwig Bauer (Sisak, 1941.) hrvatski je književnik, urednik, prevoditelj. Rodio se 1941. u Sisku, diplomirao slavistiku u Zagrebu, nastavio školovanje u Pragu i Bratislavi, živio u Parizu, Londonu, Washingtonu, Beču. Živi i radi u Zagrebu. Nazivaju ga najuglednijim i najnagrađivanijim hrvatskim piscem.

Bavio se različitim zanimanjima: prevođenjem stručnih djela (među njima i prvi prijevod knjige o kibernetici na hrvatskom – J. Bober: Čovjek, stroj, društvo, Zagreb, 1967.) i beletristike; bio profesor i učitelj u Zagrebu, Londonu i Washingtonu, glavni urednik izdavačke kuće (Globus, Zagreb) i književnog časopisa (Naša knjiga, Zagreb), analitičar javnog mnijenja i propagandist, profesionalni šofer, scenarist (epizode crtanih filmova Profesor Baltazar; Televizija UN), istraživač interkulturalnih pitanja i kolumnist. Priređivao je i uređivao različite knjige (uključujući antologije, izbore školske lektire), pisao predgovore, kritike, recenzije i prikaze. Najveći dio radnoga vijeka bio je slobodni umjetnik.

Prvu književnu nagradu dobio je već kao srednjoškolac, ali tek od kraja osamdesetih godina intenzivnije se posvećuje književnom stvaralaštvu i kroz više od četvrt stoljeća objavljuje gotovo redovito barem jedan naslov godišnje.

Najzapaženije knjige:

Prvi novopovijesni (neo-historijski) roman Kratka kronika porodice Weber (prvo izdanje Sarajevo, 1990.; treće izdanje Zaprešić, 2007.) nije mogao biti objavljen 80-ih u Zagrebu zbog etikete antikomunizma; to je prvi roman koji je posvećen sudbini Nijemaca u Hrvatskoj, a vrlo direktan u osudi fašizma. Bauer, po ocu njemačkog porijekla – izražava stav da to porijeklo uključuje i cijepljenost, aktivan otpor i rezistenciju na nacizam i militantni nacionalizam. Roman je dobio 9. svibnja 1991. posljednju jugoslavensku književnu nagradu – nagradu Svjetlosti za roman godine.

Ni sljedeći Bauerov roman, Biserje za Karolinu – Sarajevo, 1997. – nije mogao izaći u Zagrebu. Isprepleten duhovitim komentarima o vrijednosti i dometima Riječi, roman pripovijeda priču o komunistessi koja se uspinje stepenicama hijerarhije da bi se na kraj opredijelila za nacionalizam za koji se nada da će joj dati više moći.

U Sarajevu je 1997. izašla i Partitura za čarobnu frulu. Roman opisuje sudbinu čovjeka u izbjeglištvu i nerazumijevanje međunarodne zajednice problema koje je stvorio rat u bivšoj Jugoslaviji. Na književnom sajmu Buch Wien bilo je rečeno da je to "najbečkiji roman novoga vremena" jer se događa u prepoznatljivom ambijentu. Roman je uvršten u deset najboljih hrvatski romana koje nezavisna komisija predlaže Ministarstvu kulture za prevođenje u inozemstvu. Objavljen je u dva izdanja na njemačkom, nedavno[kada?] na nizozemskom, a na hrvatskom je doživio sedam izdanja od koji su dva elektronička.

Roman Prevođenje lirske poezije satirični je prikaz pokušaja da se u Hrvatskoj putem kulture ožive neke tradicije iz vremena kvislinške vlasti.

Roman Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat – Zagreb, 2003. Nakon iznimno pohvalne kritike, uglavnom je prešućivan; istina da ni jedna strana u ratu nije nikada bezgrešna teško je prihvatljiva.

Roman Zapisi i vremena Nikice Slavića – Zaprešić, 2007. – dokumentaristički je roman o Golom otoku, nekom vrstom jugoslavenskoga Gulaga kamo su ljudi dospijevali bez suđenja. Opis stvarnoga lika koji ni u logorskim patnjama nije odustao od svojih humanističkih uvjerenja razlog je što roman ima podnaslov Hagiografija.

Roman Patnje Antonije Brabec – Zaprešić, 2008. – posvećen je položaju emancipirane žene u socijalističkom režimu u kojem je ugrožavaju muškarci koji zloupotrebljavaju svoju političku nadređenost.

Roman Zavičaj, zaborav – Zaprešić-Osijek, 2010. – obrađuje progon nedužnih Nijemaca, pretežno Podunavskih Švaba iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Oni koji su sudjelovali u nacističkim zločinima na vrijeme su pobjegli pa je stradalo stanovništvo koje nije imalo razloga bježati. Taj roman najdetaljnije obrađuje odnos Slavena i Nijemca, kako na jugoistoku Europe tako i u Češkoj. O tome je objavljena studija na njemačkom jeziku u časopisu Češke akademije znanosti Germanoslavica.

Roman Karusel – Zaprešić, 2011. – opisujući susret vremešne žene, porijeklom Njemice i Židova koji je odselio u Ameriku, obnavljanje ljubavi od prije nekoliko desetljeća ujedno opisuje rezonancije kvislinškog režima u suvremenoj Hrvatskoj.

Roman Toranj kiselih jabuka – Zaprešić, 2013. – romaneskna je stilizacija Bauerove autobiografije i njezinih refleksa u pojedinim njegovim književnim djelima.

Roman Seroquel ili Čudnovati gospodin Kubitschek – Zaprešić, 2015. – u stilizaciju suvremenoga pikarskog romana opisuje apsurdne mitologije u suvremenom društvu, ali vizionarski upozorava i na trgovinu ljudima koja će se nakon objavljivanja roman pretvoriti u val imigracije u Europu.

Među najnovijim je Bauerovim romanima roman Šoferi – Zaprešić, 2017. – u kojem je prikazana nemoć međunarodne zajednice da brzo i djelotvorno riješi krizu raspada Jugoslavije. Roman kulminira uvjerljivim svjedočanstvom žrtve Srebrenice, ali i optužbom pripadnika međunarodnih snaga od koji su gotovo svi, s izuzetkom Šveđana, opisani kao oportunisti usmjereni prvenstveno vlastitu korist.

Najnoviji je Bauerov roman distopija Muškarac u žutom kaputu – Zaprešić, 2018. – opisuje stvaranje nove države na prostoru raspada Ukrajine, i to na području Galicije i Bukovine, odnosno nekadašnje Zakarpatske Rusije. Roman (vizionarski) govori i o ulasku Kineza u Europu uvođenjem svoje tehnologije i građevinarstva. U blago satiričnom tonu pokazuje se kako je društvo spremno ponavljati iste greške kakve je već počinilo.

Pored ovih romana koje krasi izrazito angažiran humanizam, najviša estetska i etička vrijednost, a koji nude i jedinstven doživljaj čitanja i inspirativnosti, Bauer je objavio i veći broj naslova za djecu od kojih su neki postali obavezna lektira u hrvatskim i slovačkim školama.

Bauer povremeno objavljuje i poeziju.

IzvoriUredi