Maćuhica (trobojna ljubica, ljubica trobojna, gospina ljubica, lat. Viola tricolor), poznata je i česta livadna biljka iz porodice Violaceae. Naraste do 15 cm visine, cvjetovi su promjera do 1,5 cm (u kultiviranih vrsta znatno veći), purpurne, plave, bijele ili žute boje, cvatnje od travnja do rujna. Biljka je ljekovita, a postoji i velik broj kultiviranih odlika (uvedene na tržište 1839. godine), ove se pak uzgajaju isključivo zbog cvjetova.

Maćuhica
Maćuhica
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Tracheophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Malpighiales
Porodica:Violaceae
Rod:Viola
Vrsta:V. tricolor
Dvojno ime
Viola tricolor
L.
Podvrste
Baze podataka

Uporaba u narodnoj medicini uredi

Koristi se u tradicionalnoj narodnoj medicini kao lijek za mnoge bolesti: škrofule , kašalj, kilu, zubobolju,reumatske bolesti i mnoge druge. Ljekovita svojstva objašnjena su prisutnošću saponina, inulina, violina i drugih glikozida u svim dijelovima biljke .

Sastav uredi

Biljka sadrži flavonski glikozid,violakvercitin,i antocijanske glikozide delfinidin,peonidin,violanin,malu količinu eteričnog ulja,koje sadrži metileter i salicilnu kiselinu,karotenoide,violaksantin,askorbinsku kiselinu,alkaloid violaemetin,saponine,tanine,sluzaste polisaharide.[1]

Od makroelemenata u biljci su nađeni(mg/g): kalij(61,20),kalcij(17,10),magnezij(4,60)i željezo(0,80). Utrvrđeni su i mikroelementi(mkg/g): mangan ( 0,34 ),bakar(0,54),cink(1,45),kobalt(0,23),molibden(2,21),krom(0,12), aluminij(0,55)j,barij(0,91),selen(8,00),nikl(0,21),stroncij(0,42), olovo (0,11) i bor (99,60).[2]

Podvrste uredi

Priznate su tri podvrste.[3]

Dodatna literatura uredi

Wilfort, R., Ljekovito bilje i njegova upotreba, Zagreb, 1974. godina.

Vanjske poveznice uredi

Izvori uredi

  1. Putirskij,I.N.,Prohorov,V.N. Universalnaja enciklopedija lekarstvenih rastenij,Moskva 2000.,str.278
  2. Kolektiv autora,Počemu rastenija lečat,Moskva 1989.,str.136
  3. The Plant List Viola tricolor