Magellanov potok
Magellanov potok je potok oblaka plina velike brzine koji se proteže od Velikog do Malog Magellanova oblaka preko 100° kroz galaktički južni pol Kumove slame. Uočen je 1965., a odnos prema Magellanovim oblacima utvrđen je 1974. godine.
| Magellanov potok međugalaktički oblak velike brzine
| |
|---|---|
 Prikaz Hubbleovih promatranja na pregledu LAB, trasirajući podrijetlo Magellanova potoka.[1]
| |
| Otkriće | |
| Položaj Epoha J2000.0 | |
| Rektascenzija | 00h 32m 0s |
| Deklinacija | -30° 0′ 0″ |
| Izgled na našem nebu | |
| Stvarne osobine objekta | |
| Ostalo | |
Otkriće i prva promatranja uredi
Godine 1965. anomalijska brzina plinskih oblaka nađena je u području Magellanovih oblaka. Plin se pruža najmanje 180 stupnjeva preko neba. Ovo odgovara 180 kpc (600.000 svj. godina na približnoj udaljenosti od 55 kpc (180.000 svj.godina). Plin je vrlo kolimiran i polaran u odnosu na Kumovu slamu. Raspon brzine je velik, (od −400 do 400 km s−1 u odnosu ka mjesnoga standarda mirovanja (eng. Local Standard of Rest) i struktura brzine ne prati ostatak Kumove slame. Stoga se odredilo da je to klasični oblak velike brzine.
Plin nije bio mapiran i nije se povezivalo ga s Magellanovim oblacima. Magellanov potok kao takav otkriven je kao pojava neutralnog vodika (HI) blizu Magellanovih oblaka. To su otkrili Wannier & Wrixon 1972. godine. Svezu s Magellanovim oblacima napravio je Mathewson i dr. 1974. godine.
Nastao je tako što Veliki i Mali Magellanov oblak imaju ovojnicu od rijetkog i hladnog vodika. Njihova se ovojnica izdužuje u uzak Magellanov potok prema Kumovoj slami, vjerojatno pod djelovanjem privlačne sile.[2]
Pogrešno ga je brkati s Magellanovim mostom.[3][4]
Izvori uredi
- ↑ Hubble finds source of Magellanic Stream. ESA/Hubble Press Release. Pristupljeno 14. kolovoza 2013.
- ↑ Vujnović, Vladis: Rječnik astronomije i fizike svemirskog prostora, Zagreb: Školska knjiga, 2004., ISBN 953-0-40024-1, str. 92
- ↑ (eng.) SpaceDaily, "Polish astronomers spot young Stellar Bridge in the Magellanic Clouds", 28. studenoga 2014.
- ↑ Putman, M. E. 2013. The Magellanic System's Interactive Formations (Free PDF download). Publications of the Astronomical Society of Australia (engleski). 17: 1. Bibcode:2000PASA...17....1P. doi:10.1071/AS00001