Marcel Nguyễn Tân Văn
Marcel Nguyễn Tân Văn, poznat i kao Marcel Van[1] (Ngăm Giáo, 15. ožujka 1928. – logor Yen Binh, 10. srpnja 1959.), bio je vijetnamski redemptorist, mistik, duhovni pisac, žrtva sjevernovijetnamskog komunističkog režima i Sluga Božji. Imao je dar lokucije i viđenja Male Terezije, Isusa Krista i Blažene Djevice Marije.[2] Kao nasljednik Maloga puta sv. Male Terezije prozvan je „Apostolom ljubavi” i „teologom djetinjstva”.[3] Sam se nazivao Malim bratom od Djeteta Isusa.[4]
| Marcel Nguyễn Tân Văn | |
|---|---|
| Rođen | 15. ožujka 1928. Ngăm Giáo, Vijetnam |
| Preminuo | 10. srpnja 1959. logor Yen Binh, Vijetnam |
 Portal o kršćanstvu
| |
| Portal o životopisima | |
Od 1997. vodi se postupak njegove beatifikacije.
Životopis
urediDjetinjstvo i život u sjemeništima
urediRođen je u katoličkoj obitelji u selu Ngam Giao u sjevernom Vijetnamu. Od treće godine izražavao je želje za svetošću i svećeništvom. Po rođenju sestre Anne-Marie Tê roditelji ga 1932. šalju živjeti k ujni, a njima se vratio dvije godine kasnije.[5] Od tada je Van izrazio želju za primanjem Svete Pričesti te mu je župnik dopustio početi s pripravom.[6] Nakon šest mjeseci pristupio je Prvoj pričesti.
S obzirom na to da je odmalena izražavao želju za svećenićkim pozivom, majka ga u svibnju 1935. vodi k svećeniku Josephu Nhau u sjemenište u Huu-Bangu.[7] Dopuštenje za svakodnevni pristup Svetoj Pričesti kod nekolicine kateheta izazvalo je zavist. Bio je ucjenjivan pristankom na batinjanje drvenim štapom za pristup na Svetu Pričest[2], izgladnjivan i ometan u molitvi krunice.[8] Unatoč kaznama, ucjenama i udarcima, razvio je pobožnost prema Euharistiji i Blaženoj Djevici Mariji. Katehet koji ga je zlostavljao bio je kažnjen i napustio je sjemenište.[9]
Kada su dva tajfuna 1936. pogodila njegov kraj, uzrokujući glad i uništavajući obiteljsko gospodarstvo, obitelj je pala u siromaštvo i nije više mogla novčano podupirati njegovu naobrazbu. Văn je bio prisiljen postati slugom u sjemeništu te mu je odgođena priprava za svećeništvo.[10] Završetkom osnovnog obrazovanja s dvanaest godina prekinuta mu je daljnja svećenička izobrazba.[11] Tada bježi iz sjemeništa, živi kao beskućnik i skriva se po okolnim mjestima.[2] Isprva se nije usudio vratiti kući jer je bio lažno optužen za krađu.[2] U nedostatku hrane navodno je jeo vosak koji se topio s oltarnih svijeća.[2] Rektor Nha posjetio je obitelj i posvjedočio za njegovu nevinost te Văn prihvaća vratiti se raditi u sjemenište. Tamo se s ostalim kandidatima organizira u bratstvo u kojemu se potiču na život u krepostima.[12]
1942. primljen je u dominikansko sjemenište u Lan-Songu, koje je za šest mjeseci okupirala japanska vojska.[13] Văn tada nastavlja obrazovanje u sjemeništu župe sv. Male Terezije u Qang Uyênu, pod vodstvom dominikanca i misionara Mailleta.[13] Otkriće Povijesti jedne duše sv. Male Terezije u ljeto 1942. označilo je prekretnicu u njegovu duhovnu životu.[2][14] U to vrijeme dobiva dar lokucije i razgovora sa sv. Terezijom[2], koja ga podučava o Bogu i Božjoj ljubavi te poziva na molitvu za Francuze, koje je prezirao zbog okupacije Vijetnama. Ubrzo je imao i viđenje sv. Alfonza, utemeljitelja redemptorista.[15] Nakon proučavanja reda, a i na poticaj sv. Terezije, odlučio je pridružiti se družbi odbivši Mailletovu ponudu odlaska u dominikansko sjemenište. Maillet ga je odveo iz sjemeništa u lipnju 1943., nakon čega se kratko vratio u sjemenište u Huu-Bangu i obitelji.[16]
Redemptorist
urediU lipnju 1944. prihvaćen je u redemptoristički samostan u Hanoiu.[17] Po dolasku je poslan doma zbog slabe tjelesne građe te mu je spočitnuto kako izgledao kao dvanaestogodišnjak iako je imao šesnaest godina.[18] Ipak, molitvom i upornošću tri mjeseca kasnije prihvaćen je u novicijat i postaje postulantom 17. listopada, uzevši redovničko ime Marcel.[19] U svojoj autobiografiji navodi kako je u tom razdoblju imao razgovore s Isusom.[20] Na poticaj svojega novicijatora zapisuje događaje iz djetinjstva i svoja duhovna iskustva sa sv. Terezijom, Isusom i sv. Marijom.
Nakon Genevskih ugovora, Vijetnam je u lipnju 1954. podijeljen nadvoje. Mnogo je kršćana sa sjevera prebjeglo u Južni Vijetnam, no Marcel je zatražio dopuštenje za povratak na sjever, koji je bio pod komunističkom vlašću. Komunisti ga uhićuju 7. ožujka 1955. te je u namještenu sudsku postupku osuđen na petnaest godina robije.[21] U zatočeništvu se posvetio evangelizaciji supatnika. Naknadno je prebačen u Logor 2 u Yeh Binhu, gdje je dvije godine bio u samici i često premlaćivan.[2] Preminuo je u zarobljeništvu, od posljedica iscrpljenosti, tuberkuloze i beri-berija 10. srpnja 1959.[22]
Duhovni spisi
urediRedemptorist Antonio Boucher, Vănov duhovnik, po njegovoj je smrti dvadeset godina posvetio prikupljanju i prevođenju Vănovih spisa s vijetnamskoga na francuski jezik. Vănovi zapisi podijeljeni su u četiri sveska:
- Autobiografija (Autobiographie)[23], pisana na poticaj novicijatora i duhovnika;
- Razgovori (Colloques)[24], lokucije s Isusom, Marijom i sv. Terezijom;
- Prepiske (Correspondances)[25], pisma duhovniku, sestri Anne-Marie, nadređenima, kolegama, obitelji i prijateljima te
- Ostala djela (Autres Écrits)[26], koja uključuju pjesme, pisma Isusu i dr.
Osim na francuski, spisi su djelomično ili u potpunosti prevedeni na engleski, španjolski, talijanski, portugalski, ruski, njemački i hrvatski jezik.[27]
Beatifikacija
urediPostupak za proglašenje blaženim pokrenut je 26. ožujka 1997. u francuskoj Biskupiji Belley–Ars te je za prvoga generalnog postulatora imenovan kardinal Nguyễn Văn Thuận.
Štovanje
uredi
Na temeljima njegove i duhovnosti sv. Male Terezije u francuskom Argancyu djeluju Misionari Isusove ljubavi (fr. Les Missionaires de l’Amour de Jésus).
U Hrvatskoj mu štovanje promiče glazbeni sastav Duhovni kutak, čijim je jednim od zaštitnika[28] i koji je objavio prijevod njegove Autobiografije na hrvatski jezik 2020.[29]
O njegovu životu napisano je više knjiga i slikovnica[30] i manga Văn: Borba ljubavi.[31]
Literatura
uredi- Boucher, Antonio. 2001. Short History of Van. Éditions Saint-Paul i Les Amis de Van
Izvori
uredi- ↑ Van, Marcel (1928-1959) catalogue.bnf.fr. Opći katalog Francuske nacionalne knjižnice.
- ↑ a b c d e f g h Pitanja i odgovori: Luka i Stjepan o Marcelu Vanu kesduhovnikutak.com. KES Duhovni kutak. Objavljeno 10. listopada 2023.
- ↑ Tripalo, Luka: »Dječja« teologija sluge Božjega Marcela Vana glas-koncila.hr. Glas Koncila. Objavljeno 4. veljače 2024.
- ↑ Mladić iz Vijetnama Marcel Van za života razgovarao s Isusom, sv. Malom Terezijom... hkm.hr. Hrvatska katolička mreža. Objavljeno 16. lipnja 2020.
- ↑ Boucher 2001, str. 15-16.
- ↑ Boucher 2001, str. 17.
- ↑ Boucher 2001, str. 20.
- ↑ Boucher 2001, str. 22-23.
- ↑ Boucher 2001, str. 25.
- ↑ Boucher 2001, str. 25-26.
- ↑ Boucher 2001, str. 28.
- ↑ Boucher 2001, str. 37-38.
- ↑ a b Boucher 2001, str. 39.
- ↑ Boucher 2001, str. 41.
- ↑ Boucher 2001, str. 44.
- ↑ Boucher 2001, str. 45-46.
- ↑ Boucher 2001, str. 48.
- ↑ Boucher 2001, str. 52.
- ↑ Boucher 2001, str. 56-59.
- ↑ Boucher 2001, str. 59.
- ↑ Boucher 2001, str. 68-69.
- ↑ Boucher 2001, str. 79.
- ↑ Autobiographie, Amis de Van Editions, 2000.
- ↑ Colloques, Amis de Van Editions, 2001.
- ↑ Correspondances, Amis de Van Editions, 2006.
- ↑ Autres Écrits, Amis de Van Editions, 2014.
- ↑ La boutique internationale
»Anglais, espagnol, italien, portugais, croate, vietnamien, allemand, russe.« - ↑ Sluga Božji Marcel Van kesduhovnikutak.com. KES Duhovni kutak.
- ↑ Duhovni kutak predstavlja novu knjigu i nosač zvuka hkm.hr. Hrvatska katolička mreža. Objavljeno 25. lipnja 2020.
- ↑ Catalogue: Livres, DVD, CD, Objets
- ↑ Manga "Le combat de l'amour"
Vanjske poveznice
uredi | Wikizvor ima izvorni tekst Zazivi Marcelu Vanu |