Marica Vujković

Marica Vujković (Subotica, 1900.1964.) je bačka hrvatska književnica. Pisala je priče, novele i romane, a među ostalim izradila je i mađarsko-srpski rječnik: Szerb-magyar nyélvtan, izdan u Subotici, u nekoliko izdanja (1928., 1929., 1931.) .

Pripadnica je slijeda "ženskog pisma" u književnosti bačkih i srijemskih Hrvata, zajedno s djelima koje su napisale Mara Švel-Gamiršek, Jasna Melvinger i Mara Đorđević-Malagurski.,[1] kako je naveo književnik Milovan Miković, analizirajući djelo Željke Zelić.

Svojim djelima (roman) je ušla u antologiju proze bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske, kao i u antologiju romana u književnosti Hrvata u Vojvodini, koju je sastavio Milovan Miković, u izdanju osječke Književne revije.

Djela uredi

  • Tereza se obratila, Subotica, 1931.
  • Vera Novakova, Beograd, 1934.
  • Valjda je moralo bit ..., Beograd, 1935.

Izvori uredi

  1. Hrvatska riječArhivirana inačica izvorne stranice od 17. travnja 2008. (Wayback Machine) Ukazivanje na kršćanske vrednote (Željka Zelić o svom romanu)
  • Geza Kikić: Antologija proze bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.
  • Milovan Miković, Roman u književnosti Hrvata u Vojvodini, Književna revija Osijek, 3. – 4., 2008, 3. – 474.
  • Milovan Miković, Roman u književnosti podunavskih Hrvata, Klasje naših ravni, 5-6, 2002, 5-14.
  • Milovan Miković, Sedam romana hrvatske podunavske književnosti između dva svjetska rata, Klasje naših ravni 3-4, 2003, 3-16
  • Milovan Miković, Iznad žita nebo, Subotica-Zagreb, 2003

Vanjske poveznice uredi

Nedovršeni članak Marica Vujković koji govori o hrvatskom književniku iz Vojvodine treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.