Wikipedija

Marie Under

Marie Under (Tallinn, 27. ožujka 1883. – Stockholm, 25. rujna 1980.) bila je jedna od najvećih estonskih pjesnikinja. Nominirana je za Nobelovu nagradu za književnost u 12 različitih godina.[1][2][3][4][5]

Rani život uredi

Rođen u Revalu (današnji Tallinn), u Estoniji. Roditelji su joj bili učitelj Priidua (1843–1930) i Leene Under (rođene Kerner) (1854–1934). Imala je dvoje starije braće i sestara, Evangeline (1880–1932?) i Gottrieda (1881–1882) i dvoje mlađih, Bertu (1885–1974) i Christfrieda (1887–1934). Pohađala je privatnu njemačku žensku školu. Nakon diplome radila je kao prodavačica u knjižari. U slobodno vrijeme pisala je poeziju na njemačkom jeziku. Godine 1902. udala se za estonskog računovođu Carla Hackera. Par je dobio dvoje djece, Dagmar i Heddu, dok su živjeli u predgrađu Moskve. Međutim, 1904. godine zaljubila se u estonskog umjetnika Antsa Laikmaa. Laikmaa ju je uvjerio da svoju poeziju prevede na estonski te je predao njene prevedene radove lokalnim novinama.

 
Portret Marie Under estonskog umjetnika Antsa Laikmaaa 1904.

Povratak u Estoniju uredi

Godine 1906. Under se vratila u Reval. Godine 1913. upoznala je Artura Adsona, koji je postao njezin tajnik. Sastavio je i prve tomove njezine objavljene poezije. Godine 1924. Under se razvela od Carla Hackera i udala za Adsona.

U kasnim 1910-ima bila je uključena u utjecajni književni pokret Siuru. Nazvan po žar-ptici iz finske mitologije, osnovan je 1917. i bio je ekspresionistički i neoromantični pokret koji je bio u suprotnosti s formalističkom tradicijom pjesničke grupe Mlade Estonije. Ostali estonski pjesnici i autori uključeni u pokret Siuru u to vrijeme bili su Peet Aren, Otto Krusten, Friedebert Tuglas, Artur Adson, August Gailit, Johannes Semper i Henrik Visnapuu. Između 1917. i 1919. grupa pjesnika objavila je tri zbirke poezije. Godine 1919. sukobi unutar grupe doveli su do odlaska Visnapuua i Gailita, dok su se Johannes Barbarus i August Alle pridružili kao novi članovi.[6][7]

Marie Under bila je jedna od osnivača Estonskog saveza pisaca 1922.[8]

Under je 1920-ih bila čest posjetitelj u kući Igora Severjanina, ruskog pjesnika, u selu Toila, gdje je često bila na odmoru. Severjanin je objavio knjigu prijevoda njenih tekstova.[9] Severyanin nije govorio estonski i koristio je prijevode riječ po riječ kao osnovu.[10]

Život u egzilu uredi

Početkom rujna 1944. SSSR je ponovno okupirao Estoniju. Under i njezina obitelj pobjegli su u Švedsku. Gotovo godinu dana proveli su u izbjegličkom kampu. Godine 1945. obitelj se preselila u Mälarhöjden, predgrađe Stockholma u Švedskoj, gdje je Under živjela do svoje smrti 25. rujna 1980. Umrla je u Stockholmu i pokopana je u Skogskyrkogårdenu u Stockholmu. U siječnju 2015. objavljeno je da će biti ponovno pokopana u Estoniji.[8] 9. lipnja 2016. Under i Adson pokopani su na groblju Rahumäe u Tallinnu zajedno s njezinom kćeri Heddom Hacker i sestrom Bertom.[11]

Prijevodi uredi

Njena djela prevedena su na najmanje 26 jezika. Jedna je od najbolje prevođenih estonskih autorica.[12]

Među ostalim prevedena su i na:

  • ruski jezik - Igor Severjanin .
  • komi jezik - Nine Obrezkove (2008)[13]
  • udmurt jezik - Nadežde Pčelovodove (Nadi Mush, 2006.)[13]

Galerija uredi

  •  
    "Portet Marie Under" (1904.), naslikao Ants Laikmaa
  •  
    Članovi estonskog književnog kruga Siuru 1917., iza: Peet Aren, Otto Krusten i Johannes Semper. prednji red: Friedebert Tuglas, Artur Adson, Marie Under, August Gailit i Henrik Visnapuu
  •  
    "Spomenik Marie Under", stvorili Mati Karmin i Tiit Trummal, postavljen 2010. ispred Estonske nacionalne knjižnice u Tallinnu

Izvori uredi

  1. ↑ Nomination Database - Marie Under. www.nobelprize.org. Pristupljeno 31. siječnja 2017.
  2. ↑ Nominations 1968 (PDF). www.svenskaakademien.se. Pristupljeno 3. veljače 2022.
  3. ↑ Nominations 1969 (PDF). www.svenskaakademien.se. Pristupljeno 3. veljače 2022.
  4. ↑ Nominations 1970 (PDF). www.svenskaakademien.se. Pristupljeno 3. veljače 2022.
  5. ↑ Nominations 1971 (PDF). www.svenskaakademien.se. Pristupljeno 3. veljače 2022.
  6. ↑ Jean Albert Bédé, William Benbow Edgerton, Columbia Dictionary of Modern European Literature, Columbia University Press, 1980, ISBN 0-231-03717-1, p237
  7. ↑ Rubulis, Aleksis. Baltic Literature. University of Notre Dame Press,1970.
  8. ↑ a b Tambur, S. 4. siječnja 2015. Estonia's most influential poet to be reburied. Eesti Rahvusringhääling. Pristupljeno 2. svibnja 2015.
  9. ↑ Шумаков, Юрий. Игорь Северянин в Эстонии (ruski). Встреча. Pristupljeno 3. svibnja 2015.
  10. ↑ Игорь Северянин (ruski). Век Перевода. Pristupljeno 3. svibnja 2015.
  11. ↑ Marie Underi säilmed sängitati Rahumäe kalmistule (estonski). Delfi. 9. lipnja 2016. Pristupljeno 10. siječnja 2020.
  12. ↑ Marie Under. Estonian Literature Centre. Pristupljeno 4. svibnja 2015.
  13. ↑ a b Ундер Мария (Marie Under) (ruski). National Library of the Republic of Komi. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. listopada 2017. Pristupljeno 3. svibnja 2015.

Vanjske poveznice uredi

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Marie_Under&oldid=6644093"