Marko Ristić (Beograd, 20. lipnja 1902. – Beograd, 12. srpnja 1984.) bio je srpski književnik.

Životopis uredi

Ristić je diplomirao 1925. godine na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Bio je supokretač nekoliko književnih časopisa i književni kritičar Politike. Kao teoretičar nadrealizma zauzimao se za potpunu slobodu stvaralaštva. Nakon Drugog svjetskoga rata nekoliko godina je bio jugoslavenski veleposlanik u Francuskoj. Napustivši nadrealistička stajališta piše eseje o hrvatskoj, srpskoj i francuskoj književnosti i memoarske zapise.

Djela uredi

Nepotpuna bibliografija:

  • Pozicija nadrealizma (1930., suautor)
  • Nacrt za jednu fenomenologiju iracionalnog (1931., suautor)
  • Anti-Zid (1932., suautor)
  • Predgovor za nekoliko nenapisanih romana (1936.)
  • Turpituda (1938)., poema[1]
  • Književna politika (1952.)
  • Prostor-Vreme (1952.)
  • Krleža (1954.)
  • Hacer Tiempo (1964.), memoarski zapisi

Izvori uredi

  1. Poemu je crtežima ilustrirao Krsto Hegedušić. Bila je objavljena 1938. godine, ali nakladu je cenzura zaplijenila. Faksimilno izdanje objavljeno je 1972. godine u nakladi Libera i Mladosti u Zagrebu. Za to izdanje Ristić je dobio Nagradu Ivan Goran Kovačić.

Vanjske poveznice uredi

Mrežna mjesta