Max Schultze

Max Johann Sigismund Schultze (Freiburg, 25. ožujka 1825. – Bonn, 16. siječnja 1874.), njemački mikroskopski anatom i zoolog.

Životopis

Schultze je medicinu studirao u Greifswaldu i Berlinu. Radio je kao izvanredni profesor na Sveučilištu Halle, kasnije kao redovni profesor anatomije i histologije, i kao ravnatelj Anatomskog instituta u Bonnu. 1865. godine je osnovao i uredio Arhiv za mikroskopsku anatomiju, s kojim je unaprijedio područje mikroskopske anatomije, usavršavajući tehničke metode.

Max Schultze se posebno proslavio svojim radom na staničnoj teoriji. Sjedinivši teorije Félixa Dujardina i njegovog koncepta kod životinja - sarcode, (želatinasta materija koja formira tijelo, protoplazma) i Huga von Mohla i njegovog koncepta biljne protoplazme; sjedinio je teorije i istaknuo ime protoplazma, opisujući time stanicu kao nukleotidnu masu protoplazme s ili bez stanične opne. Time je protoplazma fizička osnova života, a stanica nakupina protoplazme s jezgrom. (Das Protoplasma der Rhizopoden und der Pflanzenzellen; ein Beiträg zur Theorie der Zelle, 1863.).

Djela

Beiträge zur Naturgeschichte der Turbellarien (1851.)
Uber den Organismus der Polythalamien (1854.)
Beiträge zur Kenntnis der Landplanarien (1857.)
Zur Kenntnis der elektrischen Organe der Fische (1858.)
Ein heizbarer Objecttisch und seine Verwendung bei Untersuchungen des Blutes(1865., u kojemu stoji prvi poznati opis trombocita)
Zur Anatomie und Physiologie der Retina (1866.)