Wikipedija

Memorijalni trofej Lady Byng

Memorijalni trofej Lady Byng uručuje se igraču NHL-a koji „na najbolji način kombinira iskazivanje svog sportskog duha, gospodskog ponašanja na ledu i izvan njega te visoku razinu igre”.[1] Damin trofej prvi put dodijeljen je 1925., što ga čini drugim najstarijim odlikovanjem čitave lige.

Treći, trenutačni, trofej Lady Byng privremeno izložen u Areni Rogers.

Lady Byng, krsnog imena Marie Evelyn Moreton, bila je žena Juliana Bynga, zapovjednika svih četiriju kanadskih divizija tijekom zauzimanja grebena Vimy 1917. godine u sklopu borbi za Arras na Zapadnom bojištu. Engleski kralj George V. postavio je Lorda Bynga, svoga sunarodnjaka, na položaj generalnog guvernera Kanade 1921. godine.

Utjecaj Lorda i Lady Byng potrebno je razumjeti zbog okolnosti koje natjerahu Franka Caldera, predsjednika lige, na pokretanje nove nagrade samo godinu dana nakon uspostavljanja Hartova trofeja, prvog individualnog odlikovanja.

Ustroj nagrade uredi

Društvo profesionalnih novinara u području hokeja na ledu izabire dobitnika nagrade. 2014. godine glasalo je 137 pisaca.[2] Svatko glasa za petoricu bodovnim sustavom 10—7—5—3—1. Igrač s najviše bodova osvaja nagradu koja mu biva uručena na svečanoj ligaškoj ceremoniji (NHL Awards) nekoliko dana nakon velike završnice doigravanja.

Iako je stalna igra na granici prekršaja sastavni dio hokeja na ledu, nagrada Lady Byng odaje priznanje upravo igraču koji najbolje izbjegava kazne, a istovremeno značajno doprinosi igri svoje momčadi.

Povijest uredi

Lord Byng, Englez poput svoje žene, vodio je četiri kanadske divizije u I. svj. ratu, a 1921. postaje kraljev vrhovni namjesnik u Kanadi na preporuku Davida Lloyda Georgea. Tijekom petogodišnjeg mandata, bračni par Byng zavolio je kanadske običaje, među kojima i hokej na ledu.

Sezona 1924./25., osma ukupno, pokazala se punom prijepora. Prvoplasirana momčad NHL-a na kraju regularne sezone, Hamilton Tigers, prosvjedovala je odbijanjem nastupa u doigravanju zbog spornih ugovornih klauzula za tekuću godinu. Naime, igračima je predviđena isplata jednake količine novca bez obzira plasirali se u playoff ili ne. Njihovom zahtjevu od 200 dodatnih američkih dolara po igraču za dodatne utakmice doigravanja nisu udovoljili ni predsjednik kluba Thompson ni predsjednik NHL-a Calder. Osim novčanog aspekta, momčad Hamiltona zamjerala je vodstvu lige ustroj borbe za Stanleyjev kup, a Calder gasio prosvjede disciplinskim postupcima. Nije popustio kritikama i pritisku niti na dan predviđene utakmice, kaznivši svakog igrača hamiltonskih „Tigrova” s 200 USD i dugotrajnim zabranama nastupa. Klub odmah potom prestaje s radom.

Zbog „medijske paljbe”, predsjednik lige Calder rado je iskoristio ponudu ugledne Lady Byng za popravak dojma. Očarana nastupima „Senatora” iz Ottawe i gospodstvom u hokeju, inače glavnom odlikom izvornih engleskih sportova poput nogometa, snookera i kriketa, pisala je Calderu:[3]

  »...kako bih ostavila konkretnu uspomenu na užitak kojega mi igra čini od početka našeg boravka u Kanadi, pišem kako bih Vas pitala biste li mi dozvolili da ponudim pehar bilo kojem igraču lige kojega, uz suverenu učinkovitost, nadasve krasi korektna igra?«
(Lady Byng)

Calder je prihvatio ponudu, nazvavši nagradu Lady Byng Trophy.

1924. — 1935. uredi

Prvi dobitnik bio je Frank Nighbor, središnji napadač Senatorsa i osvajač prvog Hartovog trofeja prethodne sezone. Sedmerostruki dobitnik, Frank Boucher, dobio je prvi trofej „za stalno” 1935., netom prije smrti Lorda Bynga. Lady zatim odlučuje donirati novi trofej NHL-u. Boucherov trofej uništen je u požaru u njegovu domu 1962.[4]

Sezona Igrač Momčad Položaj Ut. Gol. Asist. Bod. Kaznene
minute
1924./25.   Frank Nighbor Ottawa Senators centar 26 5 5 10 18
1925./26.   Frank Nighbor Ottawa Senators centar 35 12 13 25 40
1926./27.   Billy Burch New York Americans centar 43 19 8 27 40
1927./28.   Frank Boucher New York Rangers centar 44 23 12 35 15
1928./29.   Frank Boucher New York Rangers centar 44 10 16 26 8
1929./30.   Frank Boucher New York Rangers centar 42 26 36 62 16
1930./31.   Frank Boucher New York Rangers centar 44 12 27 39 20
1931./32.   Joe Primeau Toronto Maple Leafs centar 46 13 37 50 25
1932./33.   Frank Boucher New York Rangers centar 46 7 28 35 4
1933./34.   Frank Boucher New York Rangers centar 48 14 30 44 4
1934./35.   Frank Boucher New York Rangers centar 48 13 32 45 2

1936. — 1949. uredi

Drugi trofej, također dar Lady Byng, čuva se u Dvorani slavnih u Torontu.

Sezona Igrač Momčad Položaj Ut. Gol. Asist. Bod. Kaznene
minute
1935./36.   Elwin Romnes Chicago Black Hawks centar 48 13 25 38 6
1936./37.   Marty Barry Detroit Red Wings centar 47 17 27 44 6
1937./38.   Gordie Drillon Toronto Maple Leafs krilo 48 26 26 52 4
1938./39.   Clint Smith New York Rangers centar 48 21 20 41 2
1939./40.   Bobby Bauer Boston Bruins krilo 48 17 26 43 2
1940./41.   Bobby Bauer Boston Bruins krilo 48 17 22 39 2
1941./42.   Syl Apps Toronto Maple Leafs centar 38 18 23 41 0
1942./43.   Max Bentley Chicago Black Hawks centar 47 26 44 70 2
1943./44.   Clint Smith Chicago Black Hawks centar 50 23 49 72 4
1944./45.   Bill Mosienko Chicago Black Hawks krilo 50 28 26 54 0
1945./46.   Toe Blake Montréal Canadiens krilo 50 29 21 50 2
1946./47.   Bobby Bauer Boston Bruins krilo 58 30 24 54 4
1947./48.   Buddy O'Connor New York Rangers centar 60 24 36 60 8
1948./49.   Bill Quackenbush Detroit Red Wings branič 60 6 17 23 0

1950. — uredi

Vodstvo NHL-a dodalo je Memorial u ime nagrade kao sjećanje na preminulu Lady Byng; to ime koristi se i danas. Osim toga, treći pehar, dar vodstva lige, dodijeljen je prvi put upravo 1950. godine.

Sezona 2004./05. u potpunosti je otkazana zbog lockouta. Sezone 1994./95. i 2012./13. skraćene su na 48 utakmica.

Sezona Igrač Momčad Položaj Ut. Gol. Asist. Bod. Kaznene
minute
1949./50.   Edgar Laprade New York Rangers centar 60 22 22 44 2
1950./51.   Red Kelly Detroit Red Wings branič 70 17 37 54 24
1951./52.   Sid Smith Toronto Maple Leafs krilo 70 27 30 57 6
1952./53.   Red Kelly Detroit Red Wings branič 70 19 27 46 8
1953./54.   Red Kelly Detroit Red Wings branič 62 16 33 49 18
1954./55.   Sid Smith Toronto Maple Leafs krilo 70 33 21 54 14
1955./56.   Earl Reibel Detroit Red Wings centar 68 17 39 56 10
1956./57.   Andy Hebenton New York Rangers krilo 70 21 23 44 10
1957./58.   Camille Henry New York Rangers krilo 70 32 24 56 2
1958./59.   Alex Delvecchio Detroit Red Wings centar 70 19 35 54 6
1959./60.   Don McKenney Boston Bruins centar 70 20 49 69 28
1960./61.   Red Kelly Toronto Maple Leafs centar 64 20 50 70 12
1961./62.   Dave Keon Toronto Maple Leafs centar 64 26 35 61 2
1962./63.   Dave Keon Toronto Maple Leafs centar 68 28 28 56 2
1963./64.   Kenny Wharram Chicago Black Hawks centar 70 39 32 71 18
1964./65.   Bobby Hull Chicago Black Hawks krilo 61 39 32 71 32
1965./66.   Alex Delvecchio Detroit Red Wings centar 70 31 38 69 16
1966./67.   Stan Mikita Chicago Black Hawks centar 70 35 62 97 12
1967./68.   Stan Mikita Chicago Black Hawks centar 72 40 47 87 14
1968./69.   Alex Delvecchio Detroit Red Wings centar 72 25 58 83 8
1969./70.   Phil Goyette St. Louis Blues centar 72 29 49 78 16
1970./71.   Johnny Bucyk Boston Bruins krilo 78 51 65 116 8
1971./72.   Jean Ratelle New York Rangers centar 63 46 63 109 4
1972./73.   Gilbert Perreault Buffalo Sabres centar 78 28 60 88 10
1973./74.   Johnny Bucyk Boston Bruins krilo 76 31 44 75 8
1974./75.   Marcel Dionne Detroit Red Wings centar 80 47 74 121 14
1975./76.   Jean Ratelle Boston Bruins centar 80 36 69 105 18
1976./77.   Marcel Dionne Los Angeles Kings centar 80 53 69 122 12
1977./78.   Butch Goring Los Angeles Kings centar 80 37 36 73 2
1978./79.   Bob MacMillan Atlanta Flames centar 79 37 71 108 14
1979./80.   Wayne Gretzky Edmonton Oilers centar 79 51 86 137 21
1980./81.   Rick Kehoe Pittsburgh Penguins centar 80 55 33 88 6
1981./82.   Rick Middleton Boston Bruins krilo 75 51 43 94 12
1982./83.   Mike Bossy New York Islanders krilo 79 60 58 118 20
1983./84.   Mike Bossy New York Islanders krilo 67 51 67 118 8
1984./85.   Jari Kurri Edmonton Oilers krilo 73 71 64 135 30
1985./86.   Mike Bossy New York Islanders krilo 80 61 62 123 14
1986./87.   Joe Mullen Calgary Flames centar 79 47 40 87 14
1987./88.   Mats Näslund Montréal Canadiens krilo 78 24 59 83 14
1988./89.   Joe Mullen Calgary Flames centar 79 51 59 110 16
1989./90.   Brett Hull St. Louis Blues krilo 80 72 41 113 24
1990./91.   Wayne Gretzky Los Angeles Kings centar 78 41 122 163 16
1991./92.   Wayne Gretzky Los Angeles Kings centar 74 31 90 121 34
1992./93.   Pierre Turgeon New York Islanders centar 83 58 74 132 26
1993./94.   Wayne Gretzky Los Angeles Kings centar 81 38 92 130 20
1994./95.   Ron Francis Pittsburgh Penguins centar 44 11 48 59 18
1995./96.   Paul Kariya Mighty Ducks
of Anaheim		 krilo 82 50 58 108 20
1996./97.   Paul Kariya Mighty Ducks
of Anaheim		 krilo 69 44 55 99 6
1997./98.   Ron Francis Pittsburgh Penguins centar 81 25 62 87 20
1998./99.   Wayne Gretzky New York Rangers centar 70 9 53 62 14
1999./00.   Pavol Demitra St. Louis Blues centar 71 28 47 75 8
2000./01.   Joe Sakic Colorado Avalanche centar 82 54 64 118 30
2001./02.   Ron Francis Carolina Hurricanes centar 80 27 50 77 18
2002./03.   Aleksandr Mogilni Toronto Maple Leafs krilo 73 33 46 79 12
2003./04.   Brad Richards Tampa Bay Lightning centar 82 26 53 79 12
2005./06.   Pavel Dacjuk Detroit Red Wings centar 75 28 59 87 22
2006./07.   Pavel Dacjuk Detroit Red Wings centar 79 27 60 87 20
2007./08.   Pavel Dacjuk Detroit Red Wings centar 82 31 66 97 20
2008./09.   Pavel Dacjuk Detroit Red Wings centar 81 32 65 97 22
2009./10.   Martin St. Louis Tampa Bay Lightning krilo 82 29 65 94 12
2010./11.   Martin St. Louis Tampa Bay Lightning krilo 82 31 68 99 12
2011./12.   Brian Campbell Florida Panthers branič 82 4 49 53 6
2012./13.   Martin St. Louis Tampa Bay Lightning krilo 48 17 43 60 13
2013./14.   Ryan O'Reilly Colorado Avalanche centar 80 28 36 64 2
2014./15.   Jiří Hudler Calgary Flames krilo 78 31 45 76 14
2015./16.   Anže Kopitar Los Angeles Kings centar 81 25 49 74 16

Znamenitosti uredi

Nijedan vratar nije osvojio nagradu. To je uspjelo samo trima braničima: Billu Quackenbushu (jednom), Redu Kellyju (četiri puta) i Brianu Campbellu (jednom).

0 kaznenih minuta posljednji je od dobitnika ostvario upravo Quackenbush u 60 odigranih utakmica regularne sezone 1948./49. 2 kaznene minute (jedna minor kazna) u 80 ili više odigranih utakmica imali su samo Butch Goring i Ryan O'Reilly, obojica središnji napadači (centri).[5] Prva dvojica dobitnika, Nighbor i Burch, skupila su najviše kaznenih minuta: 40.

Wayne Gretzky jedini je osvojio nagradu s trima različitim momčadima: Oilersima, Kingsima i Rangersima.

Bobby i Brett Hull jedini su otac i sin na popisu dobitnika; osvojili su svoje jedine trofeje Lady Byng u razmaku od 25 godina (1965. i 1990.).

Stan Mikita, Kanađanin ali rođeni Slovak, postao je 1967. prvim dobitnikom rođenim izvan Sjeverne Amerike. Prvi dobitnik odgojen životno i hokejaški izvan Sj. Amerike bio je Šveđanin Mats Näslund 1988.

Izvori uredi

  1. ↑ Lady Byng Memorial Trophy — hhof.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. prosinca 2014. Pristupljeno 30. studenoga 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. ↑ Avalanche's O'Reilly wins Lady Byng Trophy — nhl.com
  3. ↑ Izvorno: ...to leave a tangible record of the enjoyment I personally have had from the game during our sojourn in Canada, I am writing to ask if you will let me offer a challenge cup for the man on any team in the league, who, while being thoroughly effective, is also a thoroughly clean player.
  4. ↑ Lady loves hockey — Hockey Blog in Canada
  5. ↑ Lady Byng Memorial Trophy — nhl.com
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Memorijalni_trofej_Lady_Byng&oldid=6858935"