Otvori glavni izbornik

Messier 1 (M1) ili Maglica Rakovica (katalogizirana još kao NGC 1952 i Taurus A) je ostatak supernove iz 1054. godine u zviježđu Bika. Maglicu je prvi promatrao 1731. godine John Bevis, a 1758. Charles Messier uvrstio ju je kao prvi objekt u svoj katalog (Messierov katalog).

M 1
Crab Nebula.jpg Maglica Rakovica snimljena teleskopom Hubbleom. Ustupila NASA/ESA.
Otkriće
Položaj
Epoha J2000
Zviježđe Bik
Udaljenost 6.300 svj.g.  (1.930 pc)
Rektascenzija 05h 34m 30.0s
Deklinacija +22° 01′ 00.0″
Izgled na našem nebu
Prividna magnituda 8,40
Prividne dimenzije (V) 6,0' x 4,0'
Stvarne osobine objekta
Ostalo
Druge oznake NGC 1952, 3C144
M1, Maglica Rakovica snimljena 80 milimetarskim teleskopom.

PodrijetloUredi

Maglica je nastala kada je 4. srpnja 1054. eksplodirala supernova u zviježđu Bika. Kineski astronomi opisali su supernovu kao 4 puta sjajniju od Venere što znači da je imala prividnu magnitudu od -6. Supernova je bila 23 dana vidljiva po danu i još 653 dana po noći. Prema tim podacima pretpostavlja se da je SN 1054 (oznaka te supernove) bila supernova tipa 2. Vjeruje se da je masa zvijezde koja je eksplodirala u SN 1054 bila između 8 i 12 Sunčevih masa.

Messier ju je zamijetio 1758. godina kada je promatrao sjajan komet. Kad ju je ugledao mislio je da se radi o još jednom kometu. Prateći njen položaj kroz više noći uvidio je da se maglica ne pomiče što je dokazivalo da se ne radi o kometu. Da bi izbjegao daljnje zabune odlučio je izraditi katalog maglica koje je mogao vidjeti svojim teleskopom.

SvojstvaUredi

Supernova je iza sebe ostavila oblak užarenog plina koji se polako širi. Taj ovalni oblak plina ima dimenzije od 6' dužine i 4' širine. Na udaljenosti od 6 300 svjetlosnih godina to odgovara promjeru od 11 svjetlosnih godina. Plin koji danas vidimo se većinom sastoji od ioniziranog helija ili vodika s primjesama ugljika, kisika, neona, dušika, željeza i sumpora. Fotografije otkrivaju njenu vlaknastu strukturu, specifičnu za ostatke supernova, sjajnije središe i optički pulsar. Uspoređujući s prijašnjim fotografijama, otkrivena je i brzina širenja od 1500 km/s. Temperatura plina je od 11 000 K do 18 000 K.

Prvi radiovalovi iz M1 otkriveni su 1949. godine, rendgensko zračenje otkriveno je 1963., a pravo iznenađenje je bilo otkrivanje pravilnih pulseva elektromagnetskog zračenja iz središta. U početku su znanstvenici mislili da se radi o izvanzemaljskoj civilizaciji. Dodatna istraživanja potvrdila su postojanje pulsara 1968. godine.

Vjeruje se da je pulsar u M1 tijelo promjera 28-30 km koje svake 33 milisekunde odašilje puls zračenja. Period pulsiranja se polako usporava zbog interakcije magnetskog polja s okolnom tvari. Danas se zna da su pulsari brzo rotirajuće neutronske zvijezde koje imaju snažna magnetska polja iz kojih u dva smjera probija tanka zraka zračenja.

Kako se M1 nalazi u blizini ekpliptike kojom se gibaju planeti, planetoidi i njihovi sateliti, njezino se zračenje često koristi za proučavanje tih objekata prilikom okultacija. Tako je otkriveno da Titan ima atmosferu debelu 880 km.

Vanjske povezniceUredi