Messier 17 (M17 ili NGC 6618) je otvoreni skup s emisijskom maglicom koju je otkrio Philippe Loys de Chéseaux 1745. godine u zviježđu Strijelac. Charles Messier samostalno ju je otkrio 3. lipnja 1764. i uvstio u katalog kao 17. objekt.

M 17

Otkriće
Otkrio Philippe Loys de Chéseaux
Nadnevak otkrića 1745.
Položaj
Epoha J2000[1]
Zviježđe Strijelac
Udaljenost 5.000 svj.g.  (1.533 pc)
Rektascenzija 18h 20m 26s
Deklinacija -16° 10′ 36″
Izgled na našem nebu[1]
Prividna magnituda 6,00
Prividne dimenzije (V) 11,0' x 11,0'
Stvarne osobine objekta
Ostalo
Druge oznake[1]
  • NGC 6618
  • M 17
  • OCISM 9
  • W 38

Svojstva

uredi

Maglica se nalazi na udaljenosti od 5000 svj.g. i sjaji prividnim sjajem od magnitude +6,0. Dimenzije najčitanijega dijela maglice su oko 15 svj. godina, a tamniji izdanci protežu se na prostoru od 40 svj. godina.

Messier 17 je regija u kojoj se odvija stvaranje zvijezda. Za razliku od M 16 gdje su te zvijezde vidljive, u ovoj maglici zvijezde su skrivene iza debelih oblaka prašine. Zračenje mladih zvijezda pobuđuje vodik koji intenzivno sjaji. Najtopliji dijelovi maglice su bijeli i nisu preeksponirani na fotografijama kako se čini.

Masa maglice je oko 800 puta veća od mase Sunca, dovoljno za stvaranje sjajnog otvorenog skupa i znatno većeg nego Orionova maglica.

Messier 17 se nalazi u istom spiralnom kraku kao i Messier 16. Messier 17 je bliža od te dvije maglice ali su one relativno blizu i možda su dio velikog oblaka plina.

Skup od 35 zvijezda nalazi se u blizini maglice.

Amaterska promatranja

uredi

Maglica je veoma svijetla i lako se uočava u običnom 10x50 dvogledu. Manji teleskopi će pokazati najsjajniji dio maglice koji izgleda kao labud ili kvačica. Tamnije dijelove moguće je uočiti s teleskopom od 200 mm u promjeru, a filteri poput UHC i OIII nisu na odmet.

Izvori

uredi

Vanjske poveznice

uredi
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Messier 17