Wikipedija

Mike Tyson

Mike Tyson (Brooklyn, New York, 30. lipnja 1966.), poznat i kao Malik Abdul Aziz,[2][3] umirovljeni je američki boksač, bivši svjetski prvak u teškoj kategoriji. Jedan je od najpopularnijih, ali i najkontroverznijih sportaša svih vremena, poznat koliko po svojem izuzetno jakom udarcu, toliko i po optužbama za silovanje, brojnim incidentima u i oko ringa te po trogodišnjem boravku u zatvoru.[4]

Mike Tyson

Osobni podatci
Pravo ime i prezime Michael Gerard Tyson
Nadimak Iron Mike
Težinska kategorija teška
Državljanstvo SAD
Nadnevak rođenja 30. lipnja 1966.
Mjesto rođenja Brooklyn, New York
Stil dešnjak
Visina 178 cm[1]
Boksačke statistike
Profesionalne
Ukupno borba 58
Pobjeda 50
Pobjeda prekidom 44
Poraza 6
Neriješenih 0
Nevažećih 2
Naslov prvaka WBC, WBA, IBF, Universal
Amaterske
Ukupno borba 8
Pobjeda 5
Pobjeda prekidom 3
Poraza 3
Neriješenih 0

Životopis

uredi

Tyson je bivši prvak svijeta i drži rekord kao najmlađi boksač koji je osvojio naslove u teškoj kategoriji po verzijama WBC, WBA i IBF u s 20 godina, 4 mjeseci i 22 dana starosti. Tyson je pobijedio svojih prvih 19 profesionalnih borbi prekidom, 12 od njih u prvoj rundi. WBC-ov naslov je osvojio 1986. nakon pobjede protiv Trevora Berbicka tehničkim nokautom u drugom rundi. 1987, Tyson dodaje WBA i IBF naslova nakon pobjeda protiv Jamesa Smitha i Tonyja Tuckera. Bio je prvi boksač u teškoj kategoriji koji je istovremeno držao naslove po verzijama WBC, WBA i IBF.

1988. godine Tyson je postao ''dužni'' prvak kad je pobijedio Michaela Spinksa nakon 91 sekunde. Tyson je uspješno obranio naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji devet puta, uključujući i pobjede nad Larryjem Holmesom i Frankom Brunom. U 1990, izgubio njegov naslov izgubivši od Jamesa "Bustera" Douglasa, nokautom u 10. rundi. Pokušavajući opet doći do naslova, pobijedio je Donovana Ruddocka dvaput 1991., ali je odustao iz borbe s prvakom u teškoj kategoriji Evanderom Holyfieldom zbog ozljede. 1992. godine Tyson osuđen za silovanje Desiree Washington i osuđen na šest godina zatvora, ali je otpušten nakon tri godine. Nakon puštanja, odradio je niz povratničkih borbi. 1996., je osvojio naslove WBC i WBA pobijedivši Franka Bruna i Brucea Seldona nokautom. S pobjedom protiv Bruna, Tyson se pridružio Floydu Pattersonu, Muhammadu Aliu, Timu Witherspoonu, Evanderu Holyfieldu i George Foremanu kao jedinim ljudima u povijesti boksa kojima je do tada uspjelo ponovo osvojiti naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji nakon što su ga izgubili. Nakon osvajanja naslova po WBC-u, Tyson je izgubio naslov po verziji WBA protiv Evandera Holyfielda koji ga je u studenom 1996 pobijedio u 11. rundi tehničkim nokautom.Pokušao je uzvratiti 1997. Holyfieldu, ali je borba završila kada je Tyson bio diskvalificiran zbog ugriza za uho. 1999. su godine bila razmatranja da će se vratiti u ring 2. listopada te godine. Protivnik nije bio određen, a prema La Gazzeti dello sport, Tyson se trebao boriti protiv Axela Schultza ili Željka Mavrovića. Borba se trebala odviti u Las Vegasu u MGM Grand Hotel and Casino.[5]

U 2002., borio se za naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji u dobi od 35, gubi nokautom od Lennoxa Lewisa. Povukao se iz profesionalnog boksa u 2006., nakon što je nokautirao protivnike u borbama protiv Dannyja Williamsa i Kevina McBridea. Tyson je proglasio stečaj 2003., unatoč ogromnoj zaradi i dobitku preko 80 milijuna za nekoliko njegovih borbi i 300 milijuna tijekom svoje karijere. Tyson je poznat po njegovom bijesnom i zastrašujućem boksačkom stilu, kao i njegovom kontroverznom ponašanju unutar i izvan ringa. Prozvan "Najopasniji čovjek na planeti", "Mali dinamita" i "Iron Mike", Tyson se smatra jednim od najboljih teškaša svih vremena. On je broj 1 na popisu ESPN.com "najjačih udarača u povijesti teške kategorije". Primljen je u Međunarodnu boksačku Kuću Slavnih (Boxing Hall of Fame) i Svjetsku Kuću Slavnih ( World Boxing Hall of Fame).

Malo je istaknuta brižna strana Mikea Tysona. Mnoge priče nisu nikad ispričane. Poštivao je dobre boksače i pomagao ih. Popis boksača kojih je financijski pomogao respektabilan je. Mnogima je u teškim trenutcima platio za obiteljske sprovode, davao gotovinu i pomogao ih smjestiti ih u ustanove za rehabilitaciju. Bivši svjetski teškaki prvak Tim Witherspoon posvjedočio je kako mu je Tyson bez izvukao ga vanka, ne rekavši ni riječi, stavio mu nekoliko tisuća dolara u džep i rekao neka se drži. U to je vrijeme Witherspoon tužio promotora Dona Kinga za izgubljenu dobit.[6]

Jedna je lijepa priča o Tysonu i u svezi s hrvatskim boksom. Pod svoje je uzeo jednog velikog hrvatskog boksača koji je tih godina nestao s pozornice. Bilo je to u vrijeme prije borbe s Lewisom u kojoj je Tyson teško poražen. Tyson je nekoliko dana pred borbu uočio u prvom redu kazinske vježbaonice visokog mršavog čovjeka koji je sjedio poput strvrinara na grani. Tyson je prekinuo trening i prišao neznancu. Prepoznavši Mavrovića, zazvao ga je imenom, na šta je oslabljeni Mavrović teturavo ustao i pošao k Tysonu. Nakon prijateljskog zagrljaja, Tyson ga je odveo u privatni dio dvorane. Bilo je to u vrijeme Mavrović kad je opaka bolest napala Željka Mavrovića, zbog koje je izgubio šest stoneova težine. Lewis je sljedećeg dana vidio Mavrovića, jednostavno kimnuvši glavom prema njemu. Nakon završene borbe u lipnju 2002., legendarni borci Womack, Botha i Witherspoon nisu bili iznenađeni iskrenošću Tysonovih komentara, kad je nakon te borbe Tyson porazgovarao s Mavrovićem.[6]

Ostalo

uredi

Supruge: Lakiha Spicer (vj. 2009.), Monica Turner (vj. 1997. – 2003.),Robin Givens (vj. 1988. – 1989.)

Djeca: Rayna Tyson, Amir Tyson, Milan Tyson, Morocco Tyson

Filmovi i TV emisije: Tyson

Videoigre

uredi

Tyson je strateški uložio u ekipu Fade 2 Karma, najpoznatiju po Hearthstone igračima. Službeni pogon za profesionalne gamere i streamere ekipe bit će smješten u Kaliforniji, blizu Tyson Rancha, boksačeve tvrtke koja se bavi distribucijom kanabisa. Novi pogon zvat će se Ranch House, uključivat će privatne prostorije za streamanje, pozornicu za natjecanja, sobu za produkciju, dok će krov biti rezerviran za tulume. Ono po čemu će se svakako razlikovati od drugih sličnih zdanja koja niču diljem svijeta je svakako blizina sjedišta Tysonove tvrtke.[7]

Boksač također razvija i Tyson Ranch Resort na 420 hektara za luksuzni odmor, zabavu i istraživanje kanabisa, dva sata vožnje udaljen od Los Angelesa.

Profesionalni boks - Borbe

uredi
50 Pobjeda (44 nokautom, 6 odlukom sudaca), 6 Poraza (5 nokautom, 1 diskvalifikacijom), 2 Nevažeće
Br. Rezultat Rekord Protivnik Način Datum Runda Vrijeme Mjesto održavanja
58 Poraz 50-6 (2) Kevin McBride TKO 11. lipnja 2005. 7 (10) 3:00 Washington   SAD
57 Poraz 50-5 (2) Danny Williams KO 30. srpnja 2004. 4 (10) 2:51 Louisville, Kentucky   SAD
56 Pobjeda 50-4 (2) Clifford Etienne KO 22. veljače 2003. 1 (10) 0:49 Memphis, Tennessee   SAD
55 Poraz 49-4 (2) Lennox Lewis KO 8. lipnja 2002. 8 (10) 2:25 Memphis, Tennessee   SAD
54 Pobjeda 49-3 (2) Brian Nielsen TKO 13. listopada 2001. 7 (10) 3:00 Parken Stadium, Kopenhagen   Danska
53 Nevažeća 48-3 (2) Andrew Golota NC 20. listopada 2000. 3 (10) 3:00 Auburn Hills, Michigan   SAD
52 Pobjeda 48-3 (1) Lou Savarese TKO 24. lipnja 2000. 1 (10) 0:38 Hampden Park, Glasgow   Škotska
51 Pobjeda 47-3 (1) Julius Francis TKO 29. siječnja 2000. 2 (10) 1:03 Manchester, Engleska   Engleska
50 Nevažeća 46-3 (1) Orlin Norris NC 23. listopada 1999. 1 (10) 3:00 Paradise, Nevada   SAD
49 Pobjeda 46-3 Francois Botha KO 16. siječnja 1999. 5 (10) 2:59 Paradise, Nevada   SAD
48 Poraz 45-3 Evander Holyfield DQ 28. lipnja 1997. 3 (12) 3:00 Paradise, Nevada   SAD
47 Poraz 45-2 Evander Holyfield TKO 9. studenog 1996. 11 (12) 0:37 Paradise, Nevada   SAD
46 Pobjeda 45-1 Bruce Seldon TKO 7. rujna 1996. 1 (12) 1:49 Paradise, Nevada   SAD
45 Pobjeda 44-1 Frank Bruno TKO 16. ožujka 1996. 3 (12) 0:50 Paradise, Nevada   SAD
44 Pobjeda 43-1 Buster Mathis Jr. KO 16. prosinca 1995. 3 (12) 2:32 Philadelphia, Pennsylvania   SAD
43 Pobjeda 42-1 Peter McNeeley DQ 19. kolovoza 1995. 1 (12) 1:29 Paradise, Nevada   SAD
42 Pobjeda 41-1 Donovan Ruddock UD 28. lipnja 1991. 12 (12) 3:00 Paradise, Nevada   SAD
41 Pobjeda 40-1 Donovan Ruddock TKO 18. ožujka 1991. 7 (12) 2:22 Paradise, Nevada   SAD
40 Pobjeda 39-1 Alex Stewart TKO 8. prosinca 1990. 1 (10) 2:27 Atlantic City, New Jersey   SAD
39 Pobjeda 38-1 Henry Tillman KO 16. lipnja 1990. 1 (12) 2:47 Paradise, Nevada   SAD
38 Poraz 37-1 Buster Douglas KO 11. veljače 1990. 10 (12) 1:22 Tokio, Japan   Japan
37 Pobjeda 37-0 Carl Williams TKO 21. srpnja 1989. 1 (12) 1:33 Atlantic City, New Jersey   SAD
36 Pobjeda 36-0 Frank Bruno TKO 25. veljače 1989. 5 (12) 2:55 Winchester, Nevada   SAD
35 Pobjeda 35-0 Michael Spinks KO 27. lipnja 1988. 1 (12) 1:31 Atlantic City, New Jersey   SAD
34 Pobjeda 34-0 Tony Tubbs TKO 21. ožujka 1988. 2 (12) 2:54 Tokio, Japan   Japan
33 Pobjeda 33-0 Larry Holmes KO 22. siječnja 1988. 4 (12) 2:55 Atlantic City, New Jersey   SAD
32 Pobjeda 32-0 Tyrell Biggs TKO 16. listopada 1987. 7 (15) 2:59 Atlantic City, New Jersey   SAD
31 Pobjeda 31-0 Tony Tucker UD 1. kolovoza 1987. 12 (12) 3:00 Winchester, Nevada   SAD
30 Pobjeda 30-0 Pinklon Thomas TKO 30. svibnja 1987. 6 (12) 2:00 Winchester, Nevada   SAD
29 Pobjeda 29-0 James Smith UD 7. ožujka 1987. 12 (12) 3:00 Winchester, Nevada   SAD
28 Pobjeda 28-0 Trevor Berbick TKO 22. listopada 1986. 2 (12) 2:35 Winchester, Nevada   SAD
27 Pobjeda 27-0 Alfonso Ratliff TKO 6. rujna 1986. 2 (10) 1:41 Winchester, Nevada   SAD
26 Pobjeda 26-0 José Ribalta TKO 17. kolovoza 1986. 10 (10) 1:37 Trump Plaza Hotel and Casino, Atlantic City, New Jersey   SAD
25 Pobjeda 25-0 Marvis Frazier KO 26. srpnja 1986. 1 (10) 0:30 Glens Falls, New York   SAD
24 Pobjeda 24-0 Lorenzo Boyd KO 11. srpnja 1986. 2 (10) 1:43 Troy, New York   SAD
23 Pobjeda 23-0 William Hosea KO 28. lipnja 1986. 1 (10) 2:03 Troy, New York   SAD
22 Pobjeda 22-0 Reggie Gross TKO 13. lipnja 1986. 1 (10) 2:36 Madison Square Garden New York City, New York   SAD
21 Pobjeda 21-0 Mitch Green UD 20. svibnja 1986. 10 (10) 3:00 Madison Square Garden New York City, New York   SAD
20 Pobjeda 20-0 James Tillis UD 3. svibnja 1986. 10 (10) 3:00 Glens Falls, New York   SAD
19 Pobjeda 19-0 Steve Zouski KO 10. ožujka 1986. 3 (10) 2:39 Uniondale, New York   SAD
18 Pobjeda 18-0 Jesse Ferguson TKO 16. veljače 1986. 6 (10) 1:19 Troy, New York   SAD
17 Pobjeda 17-0 Mike Jameson TKO 24. siječnja 1986. 5 (8) 0:46 Trump Plaza Hotel and Casino, Atlantic City, New Jersey   SAD
16 Pobjeda 16-0 David Jaco TKO 11. siječnja 1986. 1 (10) 2:16 Albany, New York   SAD
15 Pobjeda 15-0 Mark Young TKO 27. prosinca 1985. 1 (10) 0:50 Latham, New York   SAD
14 Pobjeda 14-0 Sammy Scaff TKO 6. prosinca 1985. 1 (10) 1:19 New York City, New York   SAD
13 Pobjeda 13-0 Conroy Nelson TKO 22. studenog 1985. 2 (8) 0:30 Latham, New York   SAD
12 Pobjeda 12-0 Eddie Richardson KO 13. studenog 1985. 1 (8) 1:17 Houston, Teksas   SAD
11 Pobjeda 11-0 Sterling Benjamin TKO 1. studenog 1985. 1 (8) 0:54 Latham, New York   SAD
10 Pobjeda 10-0 Robert Colay KO 25. listopada 1985. 1 (8) 0:37 Atlantis Hotel and Casino, Atlantic City, New Jersey   SAD
9 Pobjeda 9-0 Donnie Long TKO 9. listopada 1985. 1 (6) 1:28 Trump Plaza Hotel and Casino, Atlantic City, New Jersey   SAD
8 Pobjeda 8-0 Michael Johnson KO 5. rujna 1985. 1 (6) 0:39 Atlantic City, New Jersey   SAD
7 Pobjeda 7-0 Lorenzo Canady KO 15. kolovoza 1985. 1 (6) 1:05 Atlantic City, New Jersey   SAD
6 Pobjeda 6-0 Larry Sims KO 19. srpnja 1985. 3 (6) 2:04 Poughkeepsie, New York   SAD
5 Pobjeda 5-0 John Alderson TKO 11. srpnja 1985. 2 (6) 3:00 Trump Plaza Hotel and Casino, Atlantic City, New Jersey   SAD
4 Pobjeda 4-0 Ricardo Spain TKO 20. lipnja 1985. 1 (6) 0:39 Atlantic City, New Jersey,   SAD
3 Pobjeda 3-0 Don Halpin KO 23. svibnja 1985. 4 (4) 1:04 Albany, New York,   SAD
2 Pobjeda 2-0 Trent Singleton TKO 10. travnja 1985. 1 (4) 0:52 Albany, New York,   SAD
1 Pobjeda 1-0 Hector Mercedes TKO 6. ožujka 1985. 1 (4) 1:47 Albany, New York,   SAD

Ostali projekti

uredi
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Mike Tyson

Izvori

uredi
  1. ↑ "Mike Tyson boxing record", boxrec.com
  2. ↑ "Mike Tyson finds he's the man in Chechyna" - David Holley, Los Angeles Times
  3. ↑ "Mike Tyson Goes Bollywood" - CBC News
  4. ↑ "BOXING; After Three Years in Prison, Tyson Gains His Freedom", The New York Times, 26. ožujka 1995.
  5. ↑ Simon Chambers: Tyson scheduled to fight in Las Vegas, Bloomberg News, 9. srpnja 1999. [1]
  6. ↑ a b Steve Bunce: The other Mike Tyson, Guardian, The Observer, 15. lipnja 2002.
  7. ↑ M., L. 24. svibnja 2019. Mike Tyson uložio u esport ekipu i priznao što on voli igrati. Index.hr. Pristupljeno 30. svibnja 2019.

Vanjske poveznice

uredi
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Mike_Tyson&oldid=6982972"