Mila Vlašić Gvozdić

hrvatska pjesnikinja

Mila Vlašić Gvozdić (Sovići, Grude, zaselak Vlašići, 18. rujna 1928.) hrvatska je i bosanskohercegovačka pjesnikinja. Pučku školu, nižu gimnaziju i Učiteljsku školu završila je u Mostaru,[1] a Pedagošku akademiju u Sarajevu. Diplomirala je slavistiku i romanistiku na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Na Pedagoškoj akademiji u Ljubljani radila je kao viša predavačica, metodičarka. Danas je samostalna i neovisna umjetnica. Piše na hrvatskom i slovenskom jeziku. Objavila je više radova s pedagoškog područja, pisala je udžbenike.

Mila Vlašić Gvozdić
Puno ime Mila Vlašić Gvozdić
Rođenje 18. rujna 1928.
Sovići, Grude
Zanimanje viša predavačica, metodičarka
Nacionalnost Hrvatica
Književne vrste poezija
Portal o životopisima

Djela uredi

  • Učinilo mi se da su zvijezde (pjesme, 1969.)[2]
  • Un soffio della terra di Erzegovina/Dah zemlje Hercegovine (pjesme, 1983.)
  • Pesmi za prijatelje/Tečem s srcem neretve in Soče (pjesme, 1986.)
  • Na rukama me u grad donijeli/Na rukah so me v mesto prinesli (pjesme, 1994.)
  • Ko je zemlja darove delila/Kad je zemlja darove dijelila (pjesme, 1996.)
  • Cijeli vijek tihe čežnje/Za življenje tihega hrepenenja (pjesme, 1997.)
  • Usred jarka sunca/Sredi jarkega sonca (pjesme, 1999.)
  • Moj Mostar, ljubavi moja (pjesme, 2000.).
  • Gora sa sedam čudesa (pjesme, 2010.)
  • Večjezična pesniška antologija, Slovensko-hrvaško-italijanska izdaja (pjesme, 2011)
  • Izbor i prijevod sa slovenskog na hrvatski za knjigu: Mila Kačič, V šelestenju trav me išči/Traži me u šuštanju travki (pjesme, Zagreb, 2004.)

Izvori uredi

  1. Mirko Marjanović, Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas, Matica hrvatska Sarajevo, HKD Napredak, Sarajevo, 2001.
  2. Učinilo mi se da su zvijezde. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. ožujka 2009. Pristupljeno 4. ožujka 2009.

Vanjske poveznice uredi