Otvori glavni izbornik

Mile Stojić (Dragićina, Čitluk, 24. veljače 1955.), hrvatski je pjesnik, književni kritičar, publicist, antologičar, prevoditelj s njemačkoga jezika iz BiH.

Pučku školu i gimnaziju završio u Ljubuškom, a studij jugoslavenskih književnosti i jezika diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Pokretač i urednik sarajevskog Obzora (1991/92.).

2007. je dobio nagradu Goranov vijenac.

Djela: Lijer, jezik prašume (pjesme, 1977.), Umjetnost tame (pjesme, 1987.), Zemna svjetlost (pjesme, 1988.), Poezija (izabrane pjesme, 1985.), Olovni jastuk (pjesme, 1989.), Južnost (izabrane pjesme, 1990.), Iza spuštenih trepavica (antologija hrvatskog pjesništva XX. stoljeća, 1991.), Glasovi sarajevske noći (eseji, 1992.), Libreto za sviralu i strojnicu (pjesme, 1994.), Prognane elegije (pjesme, 1996.), Jutro u Pompejima (ogledi, 1998.), Mađarsko more (pjesme, 1999.), Nakon sudnjega dana (izbor pjesama, 1999.), Fenster Worte-Ein bosnisches Alphabet/Riječi s prozora-jedan bosanski Alfabet (poetska proza, 2000.).

IzvorUredi

  • Mirko Marjanović: Leksikon hrvatskih književnika BiH od najstarijih vremena do danas