Mojsije Baltić

Mojsije Baltić (Gora (Petrinja), 19. veljače 1804.Zagreb, 31. listopada 1879.), hrvatski saborski zastupnik, lokalni dužnosnik i gospodarski stručnjak. [1] Radio je na unaprijeđivanju agronomije. Jedan od uglednih pravoslavnih Hrvata, prema navodima Miloša Obrkneževića.[2]

ŽivotopisUredi

Rodio se je u Gori kraj Perinje. Školovao se je i studirao u austrijskom Gradcu (Krajiški upravni institut). Na studiju je bio prijatelj hrvatskog preporoditelja Ljudevita Gaja. Gaj ga je oduševio svojom čistom štokavštinom.[1]

Bio je upravni časnik u Vojnoj krajini i gospodarski stručnjak. Smatra se da je do 1835. vjerojatno radio u stožeru Slunjske pukovnije kao upravni praktikant pa kao poručnik upravne struke. God. 1835. otišao je na novu dužnost. U Petrinji je bio stožerni pobočnik u Drugoj banskoj pukovniji.[3]

Bio je uz Ognjeslava Utješenovića i Franju Žužela jedan je od najistaknutijih poznavatelja zadružnog života u sjevernom dijelu upravno razmrljevne Hrvatske (Hrvatska, Slavonija, Vojna krajina) druge polovice 19. stoljeća. vici 19. stoljeća. [1] Baltić je bio suosnivač Gospodarskog društva u Petrinji. Uz njega se u tome isticao Stjepa­n Pejaković. To je društvo osnovano 1842. bilo prvo takve vrste u Vojnoj krajini, a Baltić je bio tajnik podružnice Gospodarskog društva za bansku krajinu.[3] Baltić je radio na uzdizanju gospodarskih znanja među stanovništvo. Neka dva desetljeća poslije mnogo se je angažirao na osnivanju Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima, što je također bilo prvo takve vrste u Hrvata. [1] Baltić je bio u povjerenstvu za odabir zgrade i zemljišta.[4] Učilište je otvoreno tek nakon pada Bachovoga apsolutizma, 19. studenoga 1860. godine, premda je ministarstvo unutarnjih poslova u Beču još 1853. godine službeno pokrenulo osnivanje gospodarske škole u Hrvatskoj, no odluka je stalno bila odgađana zbog nedostatka novca, pa se je stvar makla tek kad je Zemaljska vlada u Zagrebu pristala preuzeti troškove za izgradnju i održavanje škole. Ovo je učilište onda bilo jedino poljodjelsko učilište u Južnih Slavena i jedino učilište u Austro-Ugarskoj na kojem je nastavni jezik bio hrvatski jezik. Baltić, tadašnji savjetnik Kraljevske zemaljske vlade, na otvaranju je izjavio da je time "narodni naš jezik proglašen jezikom učevnim".[5]

Među suosnivačima je lista Pozora 1860. godine.[6] Predsjedavao je Gospodarskim društvom u Zagrebu.[6]

Baltićeve sposobnosti uočio je ondašnji zapovjednik Prve banske pukovnije, budući hrvatski ban Josip Jelačić. Jelačić je Baltića i Utješenovića pozvao 1848. u Zagreb za suradnika u upravu Vojne krajine gdje su radili i na izradi t.zv. Krajiškog ustava.[1] Preuzeo je mjesto u upravi Vojne krajine. Vojnu službu je međutim ubrzo napustio. Radio je kao upravni činovnik Banskoga vijeća, i potom kao savjetnik u Namjesničkom vijeću. [3]

Baltić je važan što se angažirao na poziv hrvatske banske vlade koja je nastojala odgoditi stavlja­nje van snage kućne zadruge što bi se imalo dogoditi po Općem građanskom zakoniku proglašenom 1852. godine. Banska vlada je htjela dokazati da za njih vrijede posebne, obi­čajne norme. Baltić je izradio elaborat o tom pitanju. U to je vrijeme obnašao dužnost podžupana u Pakracu (Požeška županija). Malo poslije Baltić je premješten na novu dužnost. Obnašao je dužnost namjesnićkog savjetnika u Zagrebu. [1]

Sudjelovao je u radu Hrvatskog sabora 1848. i 1861. godine kao zastupnik i kao član odbora za rješenje krajiškog pitanja.[3] Bio je u odboru za razviđanje zemaljskih zaklada, za izgradnju željeznice Karlovac–Rijeka, za političko-upravnu organizaciju, za gradnju sisačkoga mosta te u odboru za financijska pitanja.

Treće polje na kojem je iskazivao djelatnost su željeznice. To je bilo zato što je bio savjetnik u [[Namjesničko vijeće|Namjesničkom vijeću], gdje se bavio prometnim temama.[3] Zanimali su ga prometni pravci prema moru, s time što se nije ponio kao Hedervaryjevi Srbi, nego se je protivio ugarskoj željezničkoj politici, jer je ta politika štetila Hrvatskoj.[1]

Pisao je za Gospodarski list o vinogradarskim temama.[3]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Dragutin Pavličević: Elaborat Mojsija Baltića o kućnim zadrugama u Hrvatskoj, Arhivski vjesnik, 33 (1990), 34, str. str. 9.-11.
  2. Mladen Kaldana: Ugledni hrvatski pravoslavci, 26. studenoga 2010., prema: Miloš OBRKNEŽEVIĆ, Razvoj pravoslavlja u Hrvatskoj i Hrvatska pravoslavna crkva, München-Barcelona, 1979., Posebni otisak iz Hrvatske revije, sv. 2, 1979., 248.-249
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 Mojsije Baltić, Hrvatska enciklopedija, LZMK
  4. Otvoreno gospodarsko učilište u Križevcima, HRT, 19. studenoga, Na današnji dan
  5. Visoko gospodarsko učilište, krizevci.eu,
  6. 6,0 6,1 Mojsije Baltić, Proleksis enciklopedija

Vanjske povezniceUredi