Mount Saint Helens
Mount Saint Helens aktivan je stratovulkan u sjeverozapadnom dijelu države Washington u Kaskadskom gorju u SAD-u.[1] Nalazi se 83 kilometra od Portlanda (Oregon) i 98 kilometara od Seattlea.[2][3]
Erupcije
urediErupcija 1980.
urediVulkan, koji je mirovao od 1857., počeo je pokazivati znakove aktivnosti ranih 1980-ih kada je magma počela stvarati pritisak unutar vulkana i izdizati planinu uzrokujući time izbočenje sa sjeverne strane planine. Čunj se izdizao oko 150 cm na dan. Znanstvenici su upozorili da bi čunj visok oko 100 m mogao izazvati veliku lavinu, ali nisu mogli predvidjeti da će Mt. St. Helens eksplodirati jačinom 10-megatonske bombe.[nedostaje izvor]
Erupcija je započela 18. svibnja 1980. godine, u 8 sati i 32 minute. Potres magnitude 5,1 uzrokovao je klizanje 2,5 kubičnih kilometara naslaga sa sjeverne strane planine prema rijeci Toutle.[4] Ovo je uzrokovalo lateralnu erupciju.[5] Vrući vulkanski plinovi i pare izlijetali su vodoravno kroz razvaljenu planinu, izderane grebene i sravnjene šume do udaljenosti od više od 30 km.[6]
Istodobno, vrući, mjehuričasti oblak staklastog pepela i smrvljenih stijena izbačen je u atmosferu, balon eksplozivnog navlaženog pepela strovalio se površinom i magma se izdizala iz dubine. Kopnene su se vode pretvorile u paru, plinom ispunjene stijene u prašinu, 400 milijuna tona pare i prašine završilo je u atmosferi.
Struje supervrelih plinova i vulkanskog pepela, koje se naziva vulkanoklastični tokovi, ubrzo su počele ponovno padati prema potkovastoj pukotini prekrivajući spaljenu dolinu i izdižući je u obliku kaldere.[nedostaje izvor]
Posljedice
urediPoginulo je 57 ljudi.[7] Oko 300 domova uz rijeku Toutle sravnjeno je sa zemljom ili jako oštećeno poplavama i tokovima otopljenih ledenjaka. Pepeo je zahvatio farmerska područja daleko na istoku prekrivajući polja i oranice i sprečavajući promet.[8] Dobra je posljedica erupcije činjenica da je količina pšenice i jabuka bile veća, zbog pepela i natprosječnih padalina ljeti.[8]
Procijenjenih 7 000 jedinki divljači (medvjedi, losovi, jeleni i drugih) i nekoliko desetaka do stotina tisuća manjih životinja izginulo je u eksploziji 18. svibnja.[9] Šume u blizini planine rasječene su ili raznesene vjetrovima pijeska uraganske jačine.[10]
Kao rezultat erupcije planina visoka oko 2950 m smanjila se na oko 2550 m. To je bila najubojitija erupcija vulkana u povijesti SAD-a i erupcija koja je uzrokovala najviše ekonomske štete.[11] Manje erupcije pojavile su se i 1982., a posljednja erupcija koja je izbacila magmu u obliku lave bila je 1986.
Mount Saint Helens danas je nacionalni vulkanski spomenik kakvim je proglašen 1982.[12]
Izvori
uredi- ↑ Geographic Names Information System. edits.nationalmap.gov. Pristupljeno 4. siječnja 2022.
- ↑ Distance Between Portland and Mount Saint Helens. www.distancefromto.net. Pristupljeno 4. siječnja 2022.
- ↑ Distance Between Seattle and Mount Saint Helens. www.distancefromto.net. Pristupljeno 4. siječnja 2022.
- ↑ 1980 Cataclysmic Eruption | U.S. Geological Survey. www.usgs.gov. Pristupljeno 4. siječnja 2022.
- ↑ Mount St. Helens -- From the 1980 Eruption to 2000, Fact Sheet 036-00. pubs.usgs.gov. Pristupljeno 4. siječnja 2022.
- ↑ MSH Lateral "blast" [USGS]. pubs.usgs.gov. Pristupljeno 4. siječnja 2022.
- ↑ Grisham, Lori. 'I'm going to stay right here.' Lives lost in Mount St. Helens eruption. USA TODAY (engleski). Pristupljeno 4. siječnja 2022.
- ↑ a b MSH Impact and aftermath [USGS]. pubs.usgs.gov. Pristupljeno 4. siječnja 2022.
- ↑ The Mt. St. Helens Eruption That Killed 57 People. ThoughtCo (engleski). Pristupljeno 19. siječnja 2023.
- ↑ Mount St. Helens - Frequently Asked Questions | Pacific Northwest Research Station | PNW - US Forest Service. www.fs.usda.gov. Pristupljeno 19. siječnja 2023.
- ↑ Mount St. Helens National Volcanic Monument. web.archive.org. 23. studenoga 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. studenoga 2006. Pristupljeno 4. siječnja 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
- ↑ Mount St. Helens National Volcanic Monument {USGS]. pubs.usgs.gov. Pristupljeno 4. siječnja 2022.