Muavija I.
Muavija I. (puno ime: Muavija ibn Abi Sufijan (rođen u Meki između 597. i 605.[1] - umro u Damasku u travnju 680.) - utemeljitelj i kalif Omejidskog Kalifata, koji je njime vladao od 661. godine do smrti 680. godine.
| Muavija I. | |
|---|---|
| kalif Omejidskog Kalifata | |
| Vladavina | 661. – 680. |
| Prethodnik | Hasan ibn Ali |
| Nasljednik | Jezid I. |
| Otac | Abu Sufjan |
| Majka | Hind bint Utbah |
Jedan je od sinova Abu Sufjana, vođe mekanske opozicije proroka Muhameda. Postao je kalif i utemeljitelj omejidske dinastije, nakon što je prisilio Hasana ibn Alija, sina Ali ibn Abi Taliba, na abdikaciju (da se odrekne hilafeta). Muavija I. bio je Osmanov rođak i osvetio se za ubojstvo (u to vrijeme bio je namjesnik u Siriji), što je praktično predstavljalo početak preotimanja hilafeta od Alija, koji niti je mogao postići dogovor s njim niti poduzeti odlučnu akciju kako bi zadržao političku moć. Alijev je sin Hasan nakon Alijeve smrti bez borbe prepustio vlast Muaviji I.
Kada je postao kalif, Muavija I. primorao je potomke ashaba, da prihvate njegovog sina Jezida kao nasljednika hilafeta, čineći tako ovu izbornu funkciju de facto nasljednom.
Kalif Omer, kada bi sretao Muaviju I., običavao je reći: "ovo je arapski Cezar".
IzvoriUredi
- ↑ Hinds, M. (1993). „Muʿāwiya I b. Abī Sufyān”. Ur.: Bosworth, C. E.; van Donzel, E.; Heinrichs, W. P.; Pellat, Ch. The Encyclopaedia of Islam, New Edition, Volume VII: Mif–Naz. Leiden: E. J. Brill. str. 263—268. ISBN 90-04-09419-9.