Wikipedija

Nacrt:Cjeloživotno obrazovanje

Ovo je nacrt članka koji svatko može uređivati.
Članak u glavnom imenskom prostoru mora zadovoljavati kriterije, imati nepristrano gledište i navedene izvore. Sav sadržaj mora poštovati smjernicu o životopisima živih osoba, biti provjerljiv, enciklopedijske prirode i slobodnih autorskih prava. Članak mora biti pisan hrvatskim jezikom, wikipedijskim stilom i mora sadržavati wikipoveznice i kategorije.

Nakon što su svi preduvjeti zadovoljeni i članak je sadržajno dovršen, postavite zahtjev za premještanje stranice u glavni imenski prostor.
Članci s ovim predloškom za koje se nakon duljeg vremena utvrdi da ne zadovoljavaju osnovne uvjete o sadržaju vjerojatno će biti izbrisani. Predložak mogu ukloniti samo administratori.

Zadnja izmjena: Ivi104 (razgovor | doprinosi) prije 8 mjeseci. (osvježi)

Nacrt nije uređivan dva mjeseca pa je stavljen u kategoriju za brisanje.
Nacrte koji ne zadovoljavaju uvjete za brzo brisanje potrebno je predložiti za brisanje predloškom {{Brisati}}, a brisanje raspraviti u Raspravama o brisanju.

Cjeloživotno obrazovanje (učenje) je "stalna, dobrovoljna i samomotivirajuća[1]" potraga za znanjem iz osobnih ili profesionalnih razloga. Važan je za konkurentnost i mogućnost zaposlenja pojedinca, ali također potiče društvenu uključenost, aktivno građanstvo i osobni razvoj[2].

Razvoj pojma uredi

U nekim kontekstima, pojam "cjeloživotno učenje" razvio se iz izraza "cjeloživotni učenici", kojeg je stvorio Leslie Watkins, a koristio ga je profesor Clint Taylor (CSULA) i nadstojnik izjave o misiji Temple City Unified School District iz 1993. Pojam uključuje učenje koje nije ograničeno na djetinjstvo i učionicu, već se događa tijekom cijelog života i u nizu situacija.

U drugim kontekstima, pojam "cjeloživotno učenje" razvio se organski. Prvi institut za cjeloživotno učenje započeo je u Novoj školi za društvena istraživanja (sada Novo školsko sveučilište) 1962. godine kao eksperiment "učenja u mirovini". Kasnije, nakon što su se slične skupine formirale diljem Sjedinjenih Američkih Država, mnogi su odabrali naziv "institut za cjeloživotno učenje" kako bi bio uključiv za osobe koje nisu ušle u mirovinu u istom dobnom rasponu. Pogledajte Institute za cjeloživotno učenje ili Sveučilište treće dobi koje je izvan Sjedinjenih Američkih Država.

Tijekom posljednjih 50 godina, stalne znanstvene i tehnološke inovacije i promjene imale su velik utjecaj na to što podrazumijeva učenje. Ono se više ne može podijeliti na mjesto i vrijeme za stjecanje znanja (škola) te mjesto i vrijeme za primjenu stečenog znanja (radno mjesto)[3].  Umjesto toga, učenje se može promatrati kao nešto što se neprekidno odvija iz naših svakodnevnih interakcija s drugima i sa svijetom oko nas. Može stvoriti i promijeniti oblik u formalno učenje, informalno učenje ili samostalno učenje. Allen Tough (1979.), kanadski pedagog i istraživač, tvrdi da je gotovo 70% projekata učenja samo-planirano[4].

Zamisao uredi

Cjeloživotno učenje opisano je kao proces koji uključuje ljude koji uče u različitim kontekstima[5].  Ta okruženja ne uključuju samo škole, već i domove, radna mjesta, pa čak i lokacije na kojima se ljudi bave slobodnim aktivnostima. Međutim, iako se proces učenja može primijeniti na učenike svih dobnih skupina, fokus je na odraslima koji se vraćaju organiziranom učenju.  Postoje programi koji se bave različitim potrebama učenika, kao što Cilj održivog razvoja 4 Ujedinjenih naroda i UNESCO-ov Institut za cjeloživotno učenje, koji zadovoljavaju potrebe učenika u nepovoljnom položaju i potrebe marginaliziranih učenika[6].

Cjeloživotno učenje usredotočeno je na holističko obrazovanje i ima dvije dimenzije, a to su cjeloživotne i široke mogućnosti učenja. To ukazuje na učenje koje integrira tradicionalne prijedloge obrazovanja i suvremene mogućnosti učenja. Podrazumijeva i naglasak na poticanje ljudi da nauče učiti i odabrati sadržaj, proces i metodologije koje slijede vlastiti dizajn i savršenstvo[7]. Neki autori ističu da se cjeloživotno učenje temelji na drugačijoj konceptualizaciji znanja i njegovom stjecanju. Objašnjava se, ne samo kao posjedovanje diskretnih informacija ili činjeničnog znanja, već i kao generalizirana shema smisla za nove događaje, uključujući upotrebu taktike kako bi se učinkovito nosili s njima[8].

Pojam cjeloživotnog učenja razlikuje se od koncepta kontinuiranog obrazovanja jer cjeloživotno učenje ima širi opseg. Za razliku od potonjeg, koji je orijentiran na obrazovanje odraslih te je razvijeno za potrebe škola i industrija, ova vrsta učenja bavi se razvojem ljudskog potencijala, prepoznajući sposobnost svakog pojedinca za to[9].

Dvije teorije od posebne važnosti pri razmatranju cjeloživotnog učenja su kognitivizam i konstruktivizam. Kognitivizam, ponajviše Gestaltova teorija, govori o učenju kao smislu odnosa između onoga što je staro i onoga što je novo. Slično tome, konstruktivistička teorija kaže da se "znanje ne prima pasivno iz svijeta ili iz mjerodavnih izvora, već ga konstruiraju pojedinci ili skupine koji imaju smisla za svoje iskustvene svjetove[10]". Konstruktivizam se dobro uklapa u cjeloživotno učenje jer objedinjuje učenje iz mnogih različitih izvora, uključujući životna iskustva.

Tradicionalni fakulteti i sveučilišta počinju prepoznavati vrijednost cjeloživotnog učenja izvan modela postizanja diploma. Učenje se postiže u segmentima ili kategorijama interesa i još uvijek može biti vrijedno pojedincu i zajednici. Ekonomski utjecaj obrazovnih ustanova na svim razinama ostat će značajan jer pojedinci nastavljaju formalne studije i bave se predmetima koji se temelje na interesima. Ustanove proizvode obrazovane građane koji kupuju robu i usluge u zajednici, a obrazovne ustanove i osoblje generiraju gospodarsku aktivnost tijekom poslovanja i institucionalnih aktivnosti. Slično zdravstvenim ustanovama, obrazovne ustanove su među vodećim poslodavcima u mnogim gradovima i mjestima u svijetu. Bilo da se radi o "Opeka i žbuka" ustanovama ili ustanovama za obrazovanje na daljinu, u svijetu postoji veliki ekonomski utjecaj učenja, uključujući cjeloživotno učenje, za sve dobne skupine. Cjeloživotni učenici, uključujući osobe s akademskim ili profesionalnim kvalifikacijama, obično pronalaze bolje plaćena zanimanja, ostavljajući monetarne, kulturne i poduzetničke dojmove na zajednice, prema nastavnici Cassandri B. Whyte[11][12].

Iako se pojam široko koristi u različitim kontekstima, njegovo značenje je često nejasno[13]. Pristup učenju koji se može koristiti za definiranje cjeloživotnog učenja je heutagogija[14].

Postoji nekoliko uspostavljenih konteksta za cjeloživotno učenje izvan tradicionalnog "Opeka i žbuka" (Brick and mortar) školovanja:

  • Kućno obrazovanje uključuje učenje kako učiti ili razvoj obrazaca neformalnog učenja
  • Obrazovanje odraslih ili stjecanje formalnih kvalifikacija ili vještina rada i slobodnog vremena kasnije u životu
  • Kontinuirano obrazovanje (Continuing education) koje često opisuje produžne tečajeve ili tečajeve bez kredita koje nude ustanove visokog obrazovanja
  • Instituti za cjeloživotno obrazovanje (Lifelong learning institutes), grupe starije od 50 godina koje se sastaju radi studija na nekreditnoj visokoškolskoj razini radi intelektualnog izazova i društvenog užitka
  • Rad znanja (Knowledge work), koji uključuje profesionalni razvoj i obuku na radnom mjestu.
  • Osobna okruženja za učenje ili samo-usmjereno učenje- korištenjem niza izvora i alata uključujući online aplikacije

E-učenje dostupno je na većini fakulteta i sveučilišta, a osim toga, i pojedincima koji uče samostalno. Mnoge ustanove nude online tečajeve besplatno.

Novi jedinstveni (2008. i kasnije) izraz cjeloživotnog učenja je veliki otvoreni online tečaj (Massive open online course- MOOC), u kojem učitelj ili tim ljudi nudi nastavni plan i upute za sudjelovanje stotina, a ponekad i tisuća, učenika. Većina MOOC-ova ne pruža tipične "kredite" za pohađane tečajeve, zbog čega su zanimljivi i korisni primjeri cjeloživotnog učenja.

Nove tehnologije uredi

Cjeloživotno učenje opisuje se kao "sva aktivnost učenja koja se provodi tijekom života, s ciljem poboljšanja znanja, vještina i kompetencija unutar osobne, građanske, društvene perspektive i/ili perspektive vezane uz zapošljavanje[15]". Nerijetko se pod učenje podrazumijeva ono obrazovanje koje se odvija nakon godina formalnog obrazovanja tijekom djetinjstva (gdje učenje predvodi nastavnik – pedagoško) i u odrasloj dobi (gdje učenje podrazumijeva individualni rad – andragoško). Učenje je po prirodi potrebno zbog životnih iskustava jer učenik nastoji steći znanje iz profesionalnih ili osobnih razloga. Ova prirodna iskustva mogu se dogoditi namjerno ili tijekom nepredvidivog tijeka života. 'Znanje proizlazi iz kombinacije shvaćanja iskustva i njegove transformacije' (Kolb 1984: 41). Koncept cjeloživotnog učenja postao je od vitalne važnosti s pojavom novih tehnologija koje mijenjaju način na koji primamo i prikupljamo informacije, surađujemo s drugima i komuniciramo[16].

Pomoćne tehnologije uredi

Ljudi se moraju neprestano prilagođavati i naučiti ispunjavati svakodnevne zahtjeve jer se tehnologija naglo mijenja. Doduše, tijekom života, funkcionalne sposobnosti pojedinca također se mogu mijenjati. Pomoćne tehnologije (Assistive technology) također su važna razmatranja pod okriljem tehnologije u nastajanju i cjeloživotnog učenja. Pristup neformalnim i formalnim mogućnostima učenja za osobe s invaliditetom može ovisiti o niskoj i visokotehnološkoj pomoćnoj tehnologiji.

Pojava internetskih tehnologija ima veliki potencijal za podršku nastojanjima cjeloživotnog učenja, omogućujući neformalno, pravodobno i svakodnevno učenje[17][18].

Učenje na radnom mjestu uredi

Struke obično prepoznaju važnost razvoja zaposlenika koji postaju cjeloživotni učenici. U zadnje vrijeme formalna je obuka samo početak. Znanje se nakuplja tako brzo da ljudi moraju nastaviti učiti kako bi bili učinkoviti (Williams, 2001). Mnoge licencirane profesije zahtijevaju da njihovi članovi nastave učiti kako bi sačuvali tu licencu. (Merriam, Caffarella i Baumgartner, 2007.)[19].

Koje su to karakteristike ili vještine koje cjeloživotni učenik mora razvijati? Reflektivno učenje i kritičko razmišljanje mogu pomoći učeniku da postane samopouzdaniji kroz učenje kako učiti, što ga čini sposobnim za usmjeravanje, upravljanje i kontrolu vlastitog procesa učenja (Candy, 1990.)[20]. Sipe (1995) je pokusno proučavao "otvorene" učitelje i otkrio da oni cijene učenike koji se mogu sami usmjeriti na učenje, suradnju, refleksiju i izazov; preuzimanje rizika u njihovom učenju smatralo se prilikom, a ne prijetnjom. Dunlap i Grabinger (2003) kažu da studenti visokog obrazovanja, kako bi cjeloživotno učili, moraju razviti sposobnost samousmjeravanja, svijest o metakogniciji i sklonost učenju (Merriam, Caffarella i Baumgartner, 2007)[21].

Metakognicija uredi

Premda je proučavanje metakognicije (metacognition) na početku pružilo obrazovnim psiholozima odgovor u to što razlikuje uspješne učenike od njihovih manje uspješnih kolega, ono se sve više koristi za informiranje nastave koja ima za cilj učiniti učenike svjesnijima svojih procesa učenja i pokazati im kako kontrolirati te procese za učinkovitije učenje tijekom života[22].

Nastavnici mogu koristiti kognitivne strategije (CSI)[23][24] kao sredstvo za pomoć učenicima u razvoju njihove metakognicije. Naime, učenici koji su bolje opremljeni za stvaranje strategija učenja za sebe imat će više uspjeha u postizanju svojih kognitivnih ciljeva[25].

Budući da je cjeloživotno učenje "cjeloživotno, dobrovoljno i samomotivirano[26]" učenje kako učiti, ili drugim riječima, naučiti kako prepoznati strategije učenja te pratiti i vrednovati učenje, preduvjet je za cjeloživotno učenje. Metakognicija je najvažniji i prvi korak u razvitku cjeloživotnog učenja.

Delorsov izvještaj i četiri stupa učenja uredi

Delorsov izvještaj[27] predložio je integriranu ideju obrazovanja koja se zasniva na 2 ključne paradigme: cjeloživotno učenje i četiri stupa učenja. Izvještaj je predložio holistički konceptualni okvir učenja, okvir 'četiri stupa učenja'. Pretpostavlja se da formalno obrazovanje ima težnje naglašavanju stjecanja znanja nauštrb drugih vrsta učenja koje su bitne za održavanje ljudskog razvoja. Naglašena je potreba da se razmišlja o učenju tijekom života i da se pozabavi time kako svatko može razviti relevantne vještine, znanja i stavove za rad, građanstvo i osobno ispunjenje[28]. Četiri stupa učenja su:

  1. Učiti kako znati
  2. Učiti kako napraviti
  3. Učiti kako biti
  4. Učiti kako živjeti zajedno

Potrebno je naglasiti da su četiri stupa učenja zamišljena u pozadini pojma 'cjeloživotnog učenja', koji je sam po sebi prilagodba zamisli 'cjeloživotnog obrazovanja' kako je inicijalno konceptualiziran u Faureovoj publikaciji Learning to Be iz 1972. godine[29][30].

U praksi uredi

U Indiji i drugim zemljama, " Sveučilište treće životne dobi" (University of the Third Age- U3A) pruža primjer neplaniranih pojava skupina za samostalno učenje koje pristupaju stručnosti svojih članova u traganju za znanjem i zajedničkim iskustvom. Nikakve prijašnje kvalifikacije niti naknadne svjedodžbe ne obuhvaćaju ovaj pristup učenju sam po sebi i, kako polaznici svjedoče, rad u ovoj vrsti učenja u kasnijoj životnoj dobi doista može 'produžiti aktivan život'.

U Švedskoj uspješan sustav studijskih krugova (study circle), ideja koja je započela prije gotovo jednog stoljeća, još uvijek predstavlja velik dio ponude obrazovanja odraslih. Koncept se od tada proširio (na primjer, uobičajena je praksa i u Finskoj). Studijski krugovi jedan su od najdemokratskijih oblika okruženja za učenje koji je stvoren. Nema nastavnika, a grupa odlučuje o sadržaju, opsegu i načinu izvođenja.

Nerijetko cjeloživotno učenje ima zadatak osigurati obrazovne prilike izvan standardnih obrazovnih programać- što može biti previše skupo, ako je uopće dostupno. S druge strane, formalne administrativne jedinice namijenjene ovoj disciplini djeluju na bezbroj sveučilišta . Na primjer, 'Akademija cjeloživotnog učenja' administrativna je jedinica unutar sveučilišne jedinice 'Professional and Continuing Studies' na Sveučilištu Delaware (University of Delaware)[31]. Drugi primjer je Jagielonsko sveučilišno proširenje (Wszechnica Uniwersytetu Jagiellonskiego), koje je jedan od najopsežnijih poljskih središta za cjeloživotno učenje (otvoreno učenje, organizacijsko učenje, učenje u zajednici)[32].

Proteklih je godina 'cjeloživotno učenje' usvojeno u Ujedinjenom Kraljevstvu kao krovni pojam za post-obavezno obrazovanje koje je izvan britanskog programa visokog obrazovanja- daljnje obrazovanje, obrazovanje u zajednici, učenje temeljeno na radu i srodno dobrovoljno obrazovanje, javni sektor te komercijalne komponente.

Veći dio fakulteta i sveučilišta u SAD-u potiče cjeloživotno učenje netradicionalnih studenata. Na mnogim sveučilištima nude se i tečajevi za profesionalno licenciranje i certificiranje, npr. za nastavnike, pružatelje socijalnih usluga i druge stručnjake. Neki fakulteti čak omogućuju odraslima zaradu kredita za učenje na razini fakulteta stečeno kroz rad, volontiranje i druga iskustva[33].

Bangladesh Open University (BOU) ima 6 škola i pruža 23 formalna i 19 neformalnih programa. Broj upisanih studenata u formalne programe za 2016. godinu bio je 433.413. Većina tečajeva BOU-a je za profesionalni razvoj i velik broj studenata su stručni ljudi koji dobivaju mogućnost učenja u fleksibilnim satima. BOU je jedina javna ustanova u državi koja pruža obrazovanje na daljinu. Umjesto nastave u kampusu, ovo sveučilište koristi tehnologiju uključujući elektroničke uređaje kako bi doprijelo do ljudi u različitim dijelovima zemlje[34].

U Kanadi, plan savezne vlade za cjeloživotno učenje[35] dozvoljava kanadskim stanovnicima povlačenje sredstava iz svog registriranog plana mirovinske štednje (Registered retirement savings plan) kako bi imali mogućnost pomoći u plaćanju cjeloživotnog učenja. Međutim, ta sredstva se mogu koristiti samo za formalne programe učenja u određenim obrazovnim institucijama.

Cjeloživotno obrazovanje ima različite prioritete u različitim zemljama- neki stavljaju veći naglasak na ekonomski razvoj (prema ekonomiji učenja- learning economy), a neki na društveni razvoj (prema učećem društvu). Na primjer, politike Kine, Republike Koreje, Singapura i Malezije promiču cjeloživotno učenje u perspektivi razvoja ljudskih resursa (HRD). Vlade ovih zemalja učinile su mnogo na poticanju razvoja ljudskih potencijala, istovremeno potičući poduzetništvo[36].

Utjecaj na dugoročni gospodarski rast uredi

Temeljne ekonomske analize naglasile su povećanje razine osnovnog i srednjeg obrazovanja kao ključni pokretač dugoročnog gospodarskog rasta. Podaci potvrđuju da početne razine obrazovanja tumače otprilike polovicu razlike u stopama rasta između istočne Azije i Afrike južno od Sahare između 1965. i 2010. Na razini jedne osobe, znanja i vještine koje radnici stječu kroz obrazovanje i obuku čine ih produktivnijima. Pružanje kvalitetnog obrazovanja može poboljšati znanje i vještine cjelokupne populacije više od onoga što tradicionalni ili neformalni sustavi mogu ostvariti. Za poslovanje, obrazovani i visokokvalificirani radnici potiču povećanje produktivnosti i tehnološke promjene, bilo kroz inovativne ideje ili imitaciju procesa koji su razvijeni drugdje. Na društvenoj razini, širenje obrazovanja pomaže u izgradnji društvenog i institucionalnog kapitala, što ima snažan učinak na investicijsku klimu i rast; također pomaže u izgradnji društvenog povjerenja, razvoju participativnih društava, jačanju vladavine prava i podržavanju dobrog upravljanja[37].

Posljedice za društvo koje stari uredi

Prema Društvu za Alzheimerovu bolest, procjenjuje se da će broj slučajeva Alzheimerove bolesti u cijelome svijetu skočiti sa 47,5 milijuna u 2014. na 75,6 milijuna do 2030[38]. "Vježbanje mozga može ga sačuvati, sprječavajući mentalno propadanje" (Grady, 2012.). U Sjevernoj Americi – a vjerojatno i globalno – kako bismo proaktivno spriječili ili smanjili potencijalne ekonomske probleme, moramo gledati na društvo kroz prizmu cjeloživotnog učenja. Potrebno je razmotriti programe zajednice za integriranje umirovljenika i brigu o njihovom kognitivnom zdravlju. Prisvajanjem proaktivnog pristupa kako bi najstarije stanovništvo bilo uključeno kroz učenje i kako bi njihov mozak vježbao (kako je to opisao Grady), smanjio bi se pritisak na sustav zdravstvene zaštite i na obitelji starijih osoba. Ministarstvo zdravstva i socijalne zaštite SAD-a objavilo je istraživanje koje ukazuje da starije osobe s blagim kognitivnim oštećenjem dobivaju 8,5 sati više brige tjedno od svoje obitelji, a da su oni s teškim oštećenjem dobili 41,5 sati više od onih bez kognitivnog oštećenja (USDHHS, 2007).

Pogledaj također uredi

Reference uredi

  1. ↑ Department of Education and Science (2000). Learning for Life: Paper on Adult Education. Dublin: Stationery Office.
  2. ↑ Commission of the European Communities: "Adult learning: It is never too late to learn". COM(2006) 614 final. Brussels, 23.10.2006.
  3. ↑ Fischer, Gerhard (2000). "Lifelong Learning - More than Training" in Journal of Interactive Learning Research, Volume 11 issue 3/4 pp 265–294.
  4. ↑ The Adult's Learning Projects, A Fresh Approach to Theory and Practice in Adult Learning p.1
  5. ↑ O'Grady, Anne. 2013. Lifelong Learning in the UK: An introductory guide for Education Studies. Routledge. Oxon. ISBN 978-1-136-34095-6
  6. ↑ Jarvis, Peter. 2009. The Routledge International Handbook of Lifelong Learning. Routledge. Oxon. str. 310. ISBN 978-1-135-20253-8
  7. ↑ Qinhua, Zheng; Dongming, Ma; Zhiying, Nian; Hao, Xie. 2016. Adult Competencies for Lifelong Learning. River Publishers. Aalborg. str. 19. ISBN 978-87-93379-23-7
  8. ↑ Sharma, Tara Chand. 2004. Meaning Of Lifelong Learning. Sarup & Sons. New Delhi. str. 56. ISBN 81-7625-484-3
  9. ↑ Keith, Davies, W.; Norman, Longworth. 2013. Lifelong Learning. Routledge. Oxon. str. 21. ISBN 978-0749419721
  10. ↑ Yilmaz, Kaya. 2008. Constructivism: Its Theoretical Underpinnings, Variations, and Implications for Classroom Instruction. Educational Horizons. 86 (3): 161–172
  11. ↑ Whyte, Cassandra B/ (2002). "Great Expectations for Higher Education". Speech at Higher Education Round Table Event. Oxford, England.
  12. ↑ Whyte, Cassandra B. (1989) "Student Affairs-The Future". Journal of College Student Personnel. 30.(1) 86-89.
  13. ↑ Aspin, David N. & Chapman, Judith D. (2007) "Lifelong Learning Concepts and Conceptions" in: David N. Aspin, ed.: Philosophical Perspectives on Lifelong Learning, Springer. ISBN 1-4020-6192-7
  14. ↑ Blaschke, Lisa Marie. 2012. Heutagogy and Lifelong Learning: A Review of Heutagogical Practice and Self-Determined Learning. The International Review of Research in Open and Distance Learning. Athabasca University. 13 (1): 56–71. doi:10.19173/irrodl.v13i1.1076. Pristupljeno 24. studenoga 2012.
  15. ↑ Commission of the European Communities. (2001, November 21). Making a European Area of Lifelong Learning a Reality. Retrieved from EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2001:0678:FIN:EN:PDF
  16. ↑ Higher Education at the Crossroads of Disruption: the University of the 21st Century, Andreas Kaplan, Emerald Publishing House, London. Pristupljeno 24. travnja 2021.
  17. ↑ Eynon, Rebecca; Malmberg, Lars‐Erik. Ožujak 2021. Lifelong learning and the Internet: Who benefits most from learning online?. British Journal of Educational Technology (engleski). 52 (2): 569–583. doi:10.1111/bjet.13041. ISSN 0007-1013
  18. ↑ Dunlap, J. C., & Lowenthal, P. R. (in press). Learning, unlearning, and relearning: Using Web 2.0 technologies to support the development of lifelong learning skills. In G. D. Magoulas (Ed.), E-infrastructures and technologies for lifelong learning: Next generation environments. Hershey, PA: IGI Global.
  19. ↑ Merriam, S. B. & Caffarella, R.S. (2007) Learning in adulthood: A comprehensive guide. San Francisco: Josseey-Bass (3rd. Edition)
  20. ↑ Mackeracher, D. (2004). Making Sense of Adult Learning, Second Edition. Toronto: University of Toronto Press.
  21. ↑ Merriam, S. B. & Caffarella, R.S. (2007) Learning in adulthood: A comprehensive guide. San Francisco: Josseey-Bass (3rd. Edition)
  22. ↑ Livingston, Jennifer A. (1997) Metacognition: An Overview http://www.gse.buffalo.edu/fas/shuell/CEP564/Metacog.htm  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. travnja 2009. (Wayback Machine)
  23. ↑ UNL | Cognitive Strategy Instruction | Self-Regulation. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. ožujka 2012. Pristupljeno 18. listopada 2012.
  24. ↑ Instructional Strategies for Cognitive Strategy Instruction - eAdultEducation.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. ožujka 2013. Pristupljeno 18. listopada 2012.
  25. ↑ Livingston, Jennifer A. (1997) Metacognition: An Overview http://www.gse.buffalo.edu/fas/shuell/CEP564/Metacog.htm  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. travnja 2009. (Wayback Machine)
  26. ↑ Department of Education and Science (2000). Learning for Life: Paper on Adult Education. Dublin: Stationery Office.
  27. ↑ UNESCO. 1996. Learning: The Treasure Within. Report of the International Commission on Education for the 21st Century. Paris, UNESCO. 
  28. ↑ Keevy, James; Chakroun, Borhene. 2015. Level-setting and recognition of learning outcomes: The use of level descriptors in the twenty-first century (PDF). Paris, UNESCO. str. 27–28. ISBN 978-92-3-100138-3
  29. ↑ Tawil, S. and Cougoureux, M. 2013. Revisiting learning: the treasure within. Assessing the influence of the 1996 Delors report. Education Research and Foresight Occasional Paper no. 4, January. Paris, UNESCO. 
  30. ↑ Keevy, James; Chakroun, Borhene. 2015. Level-setting and recognition of learning outcomes: The use of level descriptors in the twenty-first century (PDF). Paris, UNESCO. str. 27–28. ISBN 978-92-3-100138-3
  31. ↑ Academy of Lifelong Learning. University of Delaware. 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. studenoga 2021. Pristupljeno 6. svibnja 2006.
  32. ↑ Wszechnica Uniwersytetu Jagiellonskiego. The Jagiellonian University. 2007. Pristupljeno 15. svibnja 2007.
  33. ↑ Credit for Lifelong Learning (CLL). 30. travnja 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. studenoga 2019. Pristupljeno 9. svibnja 2018.
  34. ↑ Bangladesh Open University - Home. www.bou.edu.bd. Pristupljeno 9. svibnja 2018.
  35. ↑ Agency, Canada Revenue. Lifelong Learning Plan (LLP) - Canada.ca. www.cra-arc.gc.ca. Pristupljeno 9. svibnja 2018.
  36. ↑ Marope, P.T.M; Chakroun, B.; Holmes, K.P. 2015. Unleashing the Potential: Transforming Technical and Vocational Education and Training (PDF). UNESCO. str. 119–120. ISBN 978-92-3-100091-1
  37. ↑ UNESCO. 2016. Partnering for prosperity: education for green and inclusive growth; Global education monitoring report, 2016; summary (PDF). Paris, UNESCO. str. 11–12
  38. ↑ Moonga, Jubilee; Likupe, Gloria. 16. ožujka 2016. A systematic literature review on nurses' and health care support workers' experiences of caring for people with dementia on orthopaedic wards. Journal of Clinical Nursing. 25 (13–14): 1789–1804. doi:10.1111/jocn.13158. ISSN 0962-1067. PMID 26991944

Literatura uredi

Predložak:Authority control

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Nacrt:Cjeloživotno_obrazovanje&oldid=6683096"