New Ireland
New Ireland (tok pisin: Niu Ailan, engleski: New Ireland), otok u Tihom oceanu, dio Bismarckovog otočja i sastavni dio države Papuanske Nove Gvineje. Otok je dug 320 km i širok manje od 10 km. Površina otoka je 7.404 km2, a broji 120.000 stanovnika.[1] Glavni grad je Kavieng, smješten na sjevernom kraju otoka. Najviši vrh je Mount Taron (2379 m).
Otok je prvi put naseljen prije otprilike 33.000 godina, a kultura Lapita na njemu se razvija prije oko 3.000 godina. Godine 1616. nizozemski pomorci Jacob Le Maire i Willem Schouten bivaju prvi Europljani koji su posjetili otok. Dne 6. srpnja 1768. godine New Ireland posjećuje Francuz Louis-Antoine de Bougainville, jedanaest mjeseci nakon Britanca Philipa Cartereta.[2]
Brodovi za kitolov često su se u 19. stoljeću doticali obala New Irelanda, radi vode, drveta i zaliha. Prvi zabilježeni brod tog tipa je Resource 1799. godine.[3] Otočani su ponekad služili kao posada na tim plovilima. Posljednji poznati posjetitelj kitova bio je Belvedere 1884. godine.
U 1870-im i 1880-ima Marquis de Rays, francuski plemić, pokušao je osnovati francusku koloniju na otoku koji je nazvao Nova Francuska.[4] Na otok je poslao četiri neuspješne ekspedicije, od kojih je najpoznatija prouzročila smrt 123 doseljenika.
Od 1885. do 1914. godine New Ireland je bila dio Njemačke Nove Gvineje i nosila ime Neumecklenburg. Nijemci su upravljali s nekoliko vrlo profitabilnih plantaža kopra i izgradili cestu za prijevoz robe. Ova je cesta trenutno u službi i nazvana je Boluminski po njemačkom upravitelju kolonije, Franzu Boluminskom. Nakon Prvoga svjetskog rata New Ireland je ustupljena Australiji. Australija je preimenovala otok, davši mu sadašnje ime. U siječnju 1942., tijekom Drugog svjetskog rata otok su osvojile japanske snage i bio je pod njihovim nadzorom.
Rasprostranjeno krčenje šuma i degradacija nizinskih prašuma problem je na New Irelandu kao i na ostalim istočnim otocima Papuanske Nove Gvineje (Nova Britanija, otok Bougainville), kao i na otoku Novoj Gvineji. Gotovo 60% šuma dostupno je sječi, a do 2002. godine 63% pristupačnih šuma bilo je uništeno ili prorjeđeno.
Izvori uredi
- ↑ islands.unep.ch Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. srpnja 2012. (Wayback Machine), "New Ireland", pristupljeno 25. studenog 2019.
- ↑ archive.org, "Aphrodite's island : the European discovery of Tahiti", objavljeno 2009., pristupljeno 25. studenog 2019.
- ↑ Robert Langdon, Where the whalers went: an index to the Pacific ports and islands visited by American whalers (and some other ships) in the 19th century, Canberra, Pacific Manuscripts Bureau, 1984., str. 187.
- ↑ www.worldstatesmen.org, "Papua New Guinea", pristupljeno 25. studenog 2019.