Ožegovići
Ožegovići Barlabaševački, hrvatska plemićka obitelj, koja je dobila pridjevak prema Barlabaševcu, svom starom posjedu u nekadašnjoj Križevačkoj županiji. Prvi poznati pripadnik roda bio je Andrija Ožeg iz Barlabaševaca, kojeg izvori spominju 1496. i 1526. godine. Godine 1578. Nikola Ožeg istaknuo se kao jedan od zapovjednika utvrde Gvozdansko.
 Grb Ožegovića | |
| Država | Hrvatska, Ugarska |
| Etničko podrijetlo | hrvatsko |
| Naslovi | plemići, baruni |
| Utemeljenje | 1496. |
Godine 1646. kralj Ferdinand III. potvrdio je Ivanu Martinovu Ožegu prava kalničkog plemstva. Članovi obitelji istaknuli su se osobito u 19. stoljeću. Mirko Ožegović (1775. – 1869.) je bio senjsko-modruški biskup i poslanik Hrvatskog sabora, koji se zauzimao za obranu hrvatskog državnog prava i pobijao teze o pripadnosti Kraljevine Hrvatske i Slavonije Ugarskoj. U politčkom životu istaknuo se i Stjepan Ožegović (1770. – 1837.) obnašao je dužnosti vijećnika Kraljevskoga sudbenoga stola u Zagrebu, protonotara Kraljevine i poslanika Hrvatskoga sabora na zajedničkom saboru u Požunu (1825–1827. i 1830.). Stjepanov brat, Metel Ožegović (1814. – 1890.), bio je političar, preporoditelj i nasljednik barunskog naslova. Ljudevit Ožegović, sin Metela Ožegovića bio je slično kao i otac: političar, poslanik Hrvatskoga sabora i nasljednik barunskog naslova te slikar i veleposjednik. Njegova druga supruga Ivka Ožegović istakla se humanitarnim i kulturnim radom te je osnovala prvi Dječji dom u Zagrebu. Njihova kćer Lucija Ožegović bila je operna pjevačica. Njen sin poginuo je u Drugom svjetskom ratu.
Od članova obitelji u 20. stoljeću, istaknuo se naftni geolog Franjo Ožegović (1903. – 1978.).[1]