OZN ili OZNA (Odjeljenje za zaštitu naroda), je bila komunistička tajna policija ("siguronosno-obavještajna služba") Jugoslavije formirana pri Povjereništvu za narodnu obranu Nacionalnoga komiteta oslobođenja Jugoslavije. 13. svibnja 1944. prema zapovjedi Vrhovnoga zapovjednika NOV-a i POJ-a utemeljena je OZNA - centralizirana sigurnosno-obavještajna organizacija s jedinstvenom organizacijskom strukturom i metodama rada na teritoriju Jugoslavije. Pomoću svojih doušnika OZNA je sijala strah i trepet[1] u bivšoj državi.

Ustroj

uredi
Prvi odsjek bio je zadužen za rad u inozemstvu i na okupiranom teritoriju.
Drugi odsjek je radio na oslobođenom teritoriju.
Treći odsjek imao je protuobavještajne zadaće u NOV i POJ.
Četvrti odsjek se bavio statističko-tehničkim poslovima.

Nakon donošenja Ustava Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ), 31. siječnja 1946., reorganizirane su sigurnosne-obavještajno službe. U ožujku 1946. od Prvoga i Drugoga odsjeka OZNE formirane su pri Ministarstvu unutarnjih poslova Uprava državne bezbjednosti UDB-a(poznata kao UDBA), dok se od Trećeg odsjeka OZNE pri Ministarstvu narodne obrane formira Kontraobavještajna služba Jugoslavenske armije (KOS). Prema zapovjedi Vrhovnog zapovjednika od 14. rujna 1955. KOS se preformirao u službu sigurnosti Jugoslavenske narodne armije (JNA). Istovremeno su formirane i jedinice vojne policije.

Pod vodstvom Aleksandra Rankovića, visoko pozicioniranog člana Politbiroa i bliskog suradnika Josipa Broza Tita OZNA je snažno pojačala svoje djelovanje u zemlji i inozemstvu, Za OZN-u je zbog njezine agresivne politike i brutalnih metoda ispitivanja "osumnjičenika" s vremenom postala poznata uzrečica - "OZNA sve dozna". OZNA se drži odgovornom za niz masovnih likvidacija tijekom i nakon 2. svjetskog rata.

Povezani članci

uredi

Izvori

uredi
  1. Članak Udbaš. U publikaciji: Hrvoje Šošić, Hrvatski politički leksikon, Drugi dio : P – Ž, Tiskara Rijeka, Rijeka, 1993., str. 1012.

Vanjske poveznice

uredi