Wikipedija

Odnosi Jugoslavije i Svete Stolice

Odnosi Jugoslavije i Svete Stolice bili su povijesni dvadesetostoljetni bilateralni odnosi između Svete Stolice i bivše Jugoslavije. Za vrijeme Hladnog rata Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija bila je jedina istočnoeuropska socijalistička država s kojom je Sveta Stolica imala službene diplomatske odnose.[1] Unatoč značajnim početnim nesuglasicama o unutarnjim jugoslavenskim pitanjima (koje su dovele i do privremenog prekida odnosa 1952. godine[2]), odnosi dvije strane građeni su na temeljima bliskog razumijevanja u politici prema Globalnom jugu i zemljama u razvoju.[1]

Sveta Stolica
 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija

Povijest uredi

Kraljevina Jugoslavija uredi

Prije stvaranja Jugoslavije, Sveta Stolica je potpisala konkordat s Kraljevinom Srbijom 1914. godine, neposredno pred početak Prvog svjetskog rata.[3] Redoviti diplomatski odnosi između Svete Stolice i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca uspostavljeni su 1920. godine.[3] U vrijeme popisa stanovništva 1921. godine, 39% građana Jugoslavije izjasnili su se kao rimokatolici, što je bilo drugo najveće vjersko opredjeljenje odmah iza pravoslavaca kojih je bilo 48%.[3] Nova je kraljevina namjeravala potpisati novi konkordat s Vatikanom uz potporu hrvatskog političkog vodstva.[3] Ipak, Stjepan Radić protivio se toj ideji jer je smatrao tadašnjeg papu odgovornim za potporu talijanskom iredentizmu te je stoga zagovarao i ideju neovisne Hrvatske katoličke crkve.[3] Nakon atentata na kralja Aleksandra I. Karađorđevića u Francuskoj 1934. godine, Jugoslavija i Sveta Stolica potpisale su novi konkordat 1935. godine.[3] Srpska pravoslavna crkva optužila je pri tome državu za davanje privilegija rimokatolicima koje nisu uživale druge denominacije. Pravoslavna crkva stoga je pokrenula kampanju kako bi primorala vlasti na povlačenje iz sporazuma u kojem je upozorila pravoslavne članove Skupštine Jugoslavije da glasaju protiv konkordata. Srpski patrijarh Varnava umro je na dan ratifikacije konkordata 1937. godine, što je dovelo do daljnje političke krize i povlačenja Jugoslavije iz sporazuma kasnije te iste godine.[3]

Drugi svjetski rat i neposredne poratne godine uredi

Suradnja dijela katoličkog svećenstva s Ustašama za vrijeme postojanja kvislinške Nezavisne Države Hrvatske izazvalo je značajne kontroverze i dovelo do poratnih odmazdi. Nove su socijalističke vlasti zabranile poučavanje katekizma u državnim školama, oduzele značajan dio crkvene imovinu i zabranile dio vjerskog tiska što je percipirano i kao kršenje vjerskih sloboda.[2] Vatikan je osudio jugoslavensku politiku, posebice postupanje jugoslavenskih vlasti u slučaju Alojzija Stepinca. Kada je 1952. godine Stepinac proglašen kardinalom, Jugoslavija je odlučila prekinuti odnose sa Svetom Stolicom.[2]

Socijalistička Jugoslavija uredi

1967. godine Jugoslavija je normalizirala odnose sa Svetom Stolicom, a sam papa Pavao VI. zajedno s predsjednikom Jugoslavije Josipom Brozom Titom radio na postizanju mira u Vijetnamu.[4] Za razliku od drugih socijalističkih država toga vremena, katolička crkva imala je aktivnu ulogu u društvenom životu Jugoslavije.[5] U ožujku 1971. predsjednik Tito posjetio je Svetu Stolicu i papu Pavla VI., postavši tako prvi vođa socijalističke zemlje koji je došao u službeni posjet Svetoj Stolici.[6] Vatikanski dnevnik L'Osservatore Romano uputio je riječi dobrodošlice predsjedniku na svojoj naslovnoj stranici s riječima "Pozdravljamo predsjednika Tita". Prema hrvatskom diplomatu i vatikanskom analitičaru Vjekoslavu Cvrlji, koji je služio kao prvi veleposlanik Jugoslavije pri Svetoj Stolici, papa je posvetio posebnu pažnju razgovorima sa Titom. Tito su pri dolasku u Rim u Zračnoj luci Ciampino, dočekali kardinal Giovanni Benelli i mnogi drugi visoki vatikanski dužnosnici. 1977. godine papa Pavao VI., pozivajući se na jugoslavensku ulogu u Pokretu nesvrstanih, izražava svoje poštovanje prema aktivnostima Jugoslavije u cilju bolje suradnje među narodima, posebno u pitanjima mira, razoružanja i podrške zemljama u razvoju.[7] Tajnik Vijeća za javne poslove Crkve, Achille Silvestrini, predvodio je delegaciju Svete Stolice na državnom pogrebu Josipa Broza Tita 1980. godine.

Raspad Jugoslavije uredi

Sveta Stolica, predvođena Papom Ivanom Pavlom II., odigrala je istaknutu ulogu u procesu koji je doveo do priznanja neovisnosti pretežito katoličkih jugoslavenskih republika Hrvatske i Slovenije. Vatikan je ove dvije zemlje formalno priznao 13. siječnja 1992. godine (ova nakana je objavljena ranije 20. prosinca 1991.), dva dana prije priznanja od strane država članica Europske ekonomske zajednice.[8][9][10]

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ↑ a b Ramšak, Jure. 2020. The Crumbling Touchstone of the Vatican's Ostpolitik: Relations between the Holy See and Yugoslavia, 1970–1989. The International History Review. 43 (4): 852–869. doi:10.1080/07075332.2020.1819859
  2. ↑ a b c Akmadža, Miroslav. 2003. Uzroci prekida diplomatskih odnosa između Vatikana i Jugoslavije 1952. godine. Croatica Christiana Periodica. 27 (52): 171–202. Pristupljeno 9. veljače 2021.
  3. ↑ a b c d e f g Ninčević, Marjan Marino. 2016. Diplomatski odnosi Vatikana i Kraljevine Jugoslavije: konkordat iz 1935. godine. Nova prisutnost: časopis za intelektualna i duhovna pitanja. XIV (2): 299–307. Pristupljeno 9. veljače 2021.
  4. ↑ Hrvoje Klasić. 11. siječnja 2018. DETALJI NEOČEKIVANE SURADNJE DVIJU SUPROTSTAVLJENIH STRANA Kako su Tito i Sveta Stolica došli na ideju da zajedno pokušaju zaustaviti rat u Vijetnamu. Jutarnji list. Pristupljeno 9. veljače 2021.
  5. ↑ Fahlbusch, Erwin; Milic Lochman, Jan; Bromiley, Geoffrey William; Mbiti, John; Pelikan, Jaroslav; Vischer, Lukas, ur. 2008. Evangelisches Kirchenlexikon. The Encyclodedia of Christianity. 5. Prijevod: Bromiley, Geoffrey William. William B. Eerdmans Publishing Company. str. 513. ISBN 9780802824172. Pristupljeno 30. srpnja 2022.
  6. ↑ Milutin Tomanović, ur. 1972. Hronika međunarodnih događaja 1971 [The Chronicle of International Events in 1971] (srpsko-hrvatski). Institut za međunarodnu politiku i privredu. Beograd. str. 2576
  7. ↑ ADDRESS OF JOHN PAUL II TO THE SECRETARY OF FOREIGN AFFAIRS OF YUGOSLAVIA*. Libreria Editrice Vaticana. 13. srpnja 1980. Pristupljeno 9. veljače 2021.
  8. ↑ January 15 - Day of the international recognition of the Republic of Croatia. Hrvatski Sabor. 15. siječnja 2019. Pristupljeno 9. veljače 2021.
  9. ↑ William D. Montalbano. 21. prosinca 1991. Vatican to Recognize Independent Croatia, Slovenia. Los Angeles Times. Pristupljeno 9. veljače 2021.
  10. ↑ Tony Smith. 13. siječnja 1992. Truce Holds For 11th Day In Yugoslavia; Vatican Recognizes Croatia, Slovenia. Associated Press. Pristupljeno 9. veljače 2021.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Odnosi_Jugoslavije_i_Svete_Stolice&oldid=6837898"