Oktava
Oktava (tal. ottava) glazbeni je interval (razmak između dva tona) od osam tonova, od kojih ona viša ima dvostruko veću frekvenciju od niže. Ako zvuči ton a1 s frekvencijom od 440 Hz njegova oktava će zvučati 880 Hz. Takve note imaju isti naziv, ali pripadaju različitim oktavama na klavijaturi, a1 prvoj, a njegova oktava a2 drugoj klavijaturnoj oktavi (ovdje se misli na niz od sedam bijelih tipki na klavijaturi (osma već pripada sljedećoj oktavi, te postaje prva nota sljedeće oktave))
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/ea/8_cz.svg/150px-8_cz.svg.png)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/b4/Scales_and_keyboard.png/600px-Scales_and_keyboard.png)
Oktava pripada čistim intervalima, te je savršeni konsonantni interval. Oktava još može biti smanjena (tonovi c i ces1) i povećana (c3 i cis4).
U dijatonskoj ljestvici niz od osam nota pokriva raspon od jedne oktave, a u kromatskoj dvanaest.
Da bismo razlikovali oktave po visini, svaka ima svoje ime. Na klavijaturi su to note od c do sedam tonova višeg h. Najdublja oktava je subkontra (praduboka), slijede kontra (duboka), velika, mala, prva, druga, treća, četvrta i peta oktava. Klavirska klavijatura obuhvaća skoro sve tonove ovih oktava.
Svaki ton se može obilježiti tako da točno znamo njegovu visinu, odnosno oktavu u kojoj se nalazi. Tako se tonovi subkontra oktave označavaju s arapskim brojem dva i velikim slovom (2A), kontra oktave s arapskim brojem jedan i velikim slovom (1A), velike s velikim slovom (A), male s malim (a), prve s malim slovom i brojem jedan (a1), druge isto tako samo s brojem dva (a2), treće s brojem tri (a3), četvrte s brojem četiri (a4) i pete s brojem pet (c5).
Izvori i linkovi
uredi- Muzička enciklopedija (1974), Leksikografski zavod Miroslav Krleža