Opus Dei

Opus Dei (lat. Božje djelo; puni naziv: Prelatura Svetog Križa i Opus Dei) – osobna je prelatura u Katoličkoj crkvi. Opus Dei osnovan je u Madridu 2. listopada 1928. godine (za vrijeme pontifikata pape Pija XI.), na inicijativu Josemarije Escrive de Balaguera dvadesetšestogodišnjeg katoličkog svećenika, koji je umro 1975., a kojega je papa Ivan Pavao II. proglasio svetim 6. listopada 2002. Prisutan je u 68 zemalja svijeta i broji više od 90 tisuća vjernika, od čega je oko 2000 svećenika. U Hrvatskoj je oko 140 vjernika Opusa Dei (2020.).


Ciljevi i aktivnosti Opusa DeiUredi

Cilj Opusa Dei je izvršiti svoju evangelizacijsku misiju i proširiti svijest o univerzalnom pozivu na svetost i posvećivanju svakodnevnog rada, tj. dobro obavljanje profesionalnih i obiteljskih obveza. Glavna misija Djela jest kršćanska formacija njegovih članova, kao i drugih ljudi koji žele primiti takvu formaciju. Escrivá je također sažeo misiju Opusa Dei kao veliku katehezu. Primarni cilj Opusa Dei je pružiti duhovnu formaciju svima koji to žele. Ova formacija pomaže svima da žive kao dosljedni kršćani u svakodnevnim životnim okolnostima. Teološko i asketsko znanje među laicima širi se kroz razne formacijske sastanke koje vode svećenici i laici iz Opusa Dei.

Temelji djelovanja Opusa DeiUredi

Prema Josemarijinom učenju, svi su ljudi pozvani na svetost. Posao za laike treba biti svakodnevni put do svetosti. Posvetiti posao znači raditi ga s ljudskim savršenstvom i s ljubavlju prema Bogu. Josemaria je propovijedao ljubav prema svijetu jer je smatrao da je to naše mjesto rada, naše borilište za svetost. Opus Dei naglašava da dužnost apostolata pripada ne samo svećenstvu već i vjernicima laicima. Apostolat u duhu Opusa Dei je, kako je rekao osnivač, apostolat prijateljstva i povjerenja. Svaki laik može poput apostola dati primjer kršćanskog života u svom poslu, obitelji i okolini.

Josemaria je naglašavao da se kršćanstvo ne može svesti na skup praksi ili djela pobožnosti, "bez povezivanja sa situacijama svakodnevnog života". Dosljedni kršćanin, kako ga je zamišljao utemeljitelj, ne živi dvostrukim životom. Za kršćanina misa postaje "središte i korijen njegova unutarnjeg života". Čitav njegov život trebao bi biti istinska žrtva, kako bi se mogla postići puna identifikacija s Kristom. Sveta misa daje Božju energiju za rad, svetost i apostolat. Josemaria je želio da molitva bude jednostavan i jedinstven razgovor s Bogom u duši. Potaknuo je sve da svakog dana posvete određeno vrijeme Bogu za meditativnu molitvu (razmatranje).

Članovi Opusa Dei, izvršavajući svoje profesionalne i obiteljske dužnosti, djeluju na vlastitu odgovornost, uz autonomiju laika. Opus Dei ne stvara niti vodi svjetovne aktivnosti svojih članova - on samo nadahnjuje razvoj njihova vjerskog i duhovnog života. Sloboda koju je Josemaria učio znači dobrovoljno služenje Bogu, Crkvi i narodu. Josemaria je učio da su brak i njegov svakodnevni život također put do svetosti. Većina ljudi u Opusu Dei su oženjeni.

Ljudi pristupaju u Opus Dei zato što osjećaju da imaju poziv: osobni, nutarnji poziv od Boga da stave svoj cijeli život u njegovu službu posred svijeta. Ovo nosi sa sobom životnu obavezu: borba za svetost života prema duhu Opusa Dei. Stoga zahtijeva punoljetnost dobi i slobodnu i zrelu odluku, zatim potrebne prethodne informacije te odgovarajuće razdoblje pripreme.

Vjernici Opusa DeiUredi

Opus Dei se sastoji od prelata, prezbiterijata ili vlastitog klera, i laika koji mogu biti žene i muškarci. U Opusu Dei nema različitih kategorija pripadništva, već samo jedinstveni i isti oblik Božjeg poziva kojim svi pripadnici jesu i osjećaju se u jednakom stupnju pripadnici i dijelovi Božjeg naroda. Postoje samo različiti načini življenja jednog istog kršćanskog poziva prema osobnim okolnostima svakog pojedinca: samci ili osobe u braku, zdravi ili bolesni itd.

Većina vjernika u Opusu Dei su vjernici supernumerariji: radi se uglavnom o oženjenim muškarcima ili udatim ženama, za koje posvećenje obiteljskih potreba čini najvažniji dio njihovog kršćanskog života. Supernumerariji predstavljaju sada otprilike oko 70% svih vjernika u Opusu Dei. Ostali vjernici Prelature su muškarci i žene koji se obavezuju živjeti celibat radi apostolskog djelovanja. Jedni žive u svojim obiteljima ili drugdje ako im iz profesionalnih razloga to više odgovara: to su pridruženi Prelature. Drugi su oni kojima okolnosti dozvoljavaju da u potpunosti budu na raspolaganju i preuzmu apostolske obaveze i sudjeluju u dušobrižništvu ostalih vjernika Prelature: to su numerariji, koji obično žive u centrima Opusa Dei. Neke numerarije, nazvane numerarije pomoćnice, posvećuju se – prvenstveno (ali ne ekskluzivno) i obično (ne baš uvijek)- profesionalno domaćinstvu u centrima Opusa Dei kako bi se evangelizirajuće djelatnosti Prelature razvijale u ambijentu kršćanske obitelji. One u kršćanskom životu imaju iste obaveze kao i ostali pripadnici Prelature.

Osobna prelaturaUredi

Pravni koncept koji se zove osobna prelatura je u pravu Katoličke crkve predviđen Drugim Vatikanskim saborom. Postojeće crkvene mjerodavnosti su u većem dijelu teritorijalne, jer su organizirane na temelju prebivališta vjernika koje je teritorijalno određeno sukladno prebivalištu. Tipičan primjer toga su biskupije.

Osobne prelature, za koje se zalagao Drugi Vatikanski sabor, institucije su koje vodi svećenik (prelat koji može biti od Pape imenovani biskup, koji vodi prelaturu snagom sustava ili mjerodavnosti); uz Prelata tu je i Prezbiterij, sastavljen od svjetovnih svećenika, kao i vjernici laici, muškarci i žene. Stoga su osobne prelature institucije koje čine dio hijerarhijske strukture Crkve, tj. one su jedan od oblika samoorganizacije koje Crkva osigurava za postizanje ciljeva koje je Krist dao, a posebne su stoga što su njihovi vjernici i dalje dio mjesnih crkava ili biskupija u kojime imaju prebivalište.

Prije no što je uzdignut na Osobnu prelaturu, Opus Dei je već bio organski jedinstven, sastavljen od laika i svećenika koji su surađivali na pastoralnoj i apostolskoj zadaći međunarodnog opsega. Ovaj se poseban kršćanski zadatak sastoji u širenju ideala svetosti usred svijeta, u profesionalnom radu i u svakodnevnim običnim okolnostima. Pavao VI i njegovi nasljednici na stolici Rimskog Pape utvrdili su kako bi trebalo proučiti mogućnost da se Opusu Dei da pravni oblik koji je u skladu s njegovom prirodom, što je, u svjetlu koncilskih dokumenata, trebao biti onaj osobne prelature.

Od 1969. počela su istraživanja za osiguranje prikladnog oblika uz mnoge intervencije Svete Stolice i Opusa Dei. Taj je posao dovršen 1981. Ubrzo nakon toga, Sveta Stolica je poslala informativnu bilješku prema drugih dvije tisuće biskupa u biskupijama gdje je Opus Dei bio prisutan, kako bi olakšala dobivanje njihovog razmišljanja. Nakon dovršetka tog koraka, Ivan Pavao II je Opus Dei uzdignuo na Osobnu prelaturu međunarodnog opsega, temeljem Apostolske konstitucije Ut sit, 28. studenog 1982., što je postalo izvršno 19. ožujka 1983. Ovim je dokumentom Rimski Papa proglasio statute koji čine posebno papinsko pravo Prelature Opus Dei. Statute je osnivač sastavio prije, a napravljene su potrebne preinake radi prilagodbe novim propisima. Prelatura Opusa Dei je pravna struktura koja čini dio pastoralne i hijerarhijske organizacije Crkve. Poput biskupija, teritorijalnih prelatura, vikarijata, vojnih ordinarijata itd., Prelatura ima vlastitu autonomiju i potrebnu nadležnost za ostvarenje svoje zadaće u službi cijele Crkve.

Društvo Svetog KrižaUredi

Svećeničko Društvo Svetoga Križa je udruženje svećenika bitno povezano s Opusom Dei, koje sada ima 4.000 članstva. Sačinjavaju ga svećenici Prelature – koji su izvorni članovi - i ostali dijecezanski svećenici i đakoni. Prelat Opusa Dei je predsjednik Društva. Uključenje dijecezanskih svećenika u Svećeničko Društvo Svetoga Križa ne podrazumijeva uključenje u svećenstvo Prelature: svatko ostaje u svojoj župi, ovisan jedino o svom biskupu, ujedno se to odnosi i na njihovo dušobrižništvo, samo biskupu polažu račune o tom svom radu.

Zemlje u kojima je aktivan Opus DeiUredi

Opus Dei trenutno je aktivan u 68 zemalja svijeta (2020.): Španjolska, Portugal, Italija, Velika Britanija, Francuska, Irska, Meksiko, SAD, Čile, Argentina, Kolumbija, Venezuela, Njemačka, Gvatemala, Peru, Ekvador, Urugvaj, Švicarska, Brazil, Austrija, Kanada, Japan, Kenija, El Salvador, Kostarika, Nizozemska, Paragvaj, Australija, Filipini, Belgija, Nigerija, Portoriko, Bolivija, Demokratska Republika Kongo, Obala Bjelokosti, Honduras, Hong Kong, Singapur, Trinidad i Tobago, Švedska, Tajvan, Finska, Kamerun, Dominikanska Republika, Makao, Novi Zeland, Poljska, Mađarska, Češka, Nikaragva, Indija, Izrael, Litva, Estonija, Slovačka, Libanon, Panama, Uganda, Kazahstan, Južna Afrika, Slovenija, Hrvatska, Latvija, Rusija, Rumunjska, Indonezija, Južna Koreja i Šri Lanka.

Prelati Opusa DeiUredi

1. sveti Josemaria Escrivá de Balaguer (1928–1975) 2. Blaženi Álvaro del Portillo (1975–1994) 3. Biskup Javier Echevarría Rodríguez (1994–2016) 4. Monsinjor Fernando Ocáriz Braña (od 23. siječnja 2017.)

Opus Dei u HrvatskojUredi

Sv. Josemaría Escrivá gajio je veliku ljubav prema Hrvatima i Hrvatskoj. Prvi član Opusa Dei izvan Španjolske bio je Hrvat Vladimir Vince, a jedan od najuglednijih na njegovom sveučilištu u Pamploni bio je Hrvat, također član Opusa Dei, Luka Brajnović. Stalno djelovanje Opusa Dei u Hrvatskoj započelo je 2003. godine dolaskom prvih vjernika Prelature, uglavnom laika, koji su dolazili iz različitih zemalja Europe i Amerike, kako bi se u Zagrebu uspostavio muški i ženski centar. Prvi vikar Prelature u Hrvatskoj bio je mons. dr. Jorge Ramos, a 2010. godine zamijenio ga je vlč. dr.Josep Peguera - Poch. Prije početka stalnog djelovanja Prelature u Hrvatskoj tijekom 90-tih godina 20. stoljeća zabilježeni su posjeti članova Opusa Dei iz Beča što je bila priprema za stalno djelovanje Opusa Dei u Hrvatskoj. Početak stalnog djelovanja Prelature u Hrvatskoj pratio je vikar u Beču dr. Martin Schlag koji je bio u stalnom kontaktu s biskupom Josipom Bozanićem. Nakon biskupovog odobrenja Opus Dei otvorio je svoje prve centre u Hrvatskoj i započeo sa stalnim djelovanjem. Duhovnu potporu vjernicima Opus Dei danas pruža u tri centra – Studentskim domovima "Gradec" i "Harmica", te centru "Dinara". Dužnost vikara Opusa Dei u Hrvatskoj dosad su obnašali mons. dr. Jorge Ramos (2003.-2010.) i vlč. Josep Peguera - Poch (2010-do danas), koji je u lipnju 2020. promjenom organizacijske strukture postao vikar za Hrvatsku i Sloveniju.

PovezniceUredi

IzvoriUredi

Vanjske povezniceUredi