Osmosmjerka

Osmosmjerka je vrsta križaljke u kojoj se slova, koja čine riječi, moraju pružati u osam smjerova unutar zadanog okvira - vodoravno slijeva nadesno i obrnuto, okomito odozgo ka dolje i obrnuto te u četirima dijagonalama. Uz skandinavku je najpopularnija i najpoznatija vrsta križaljke.

Osmislio ju je zagonetački dvojac Brila (Branko Lipanović i Ladislav Grakalić) koji je prvu osmosmjerku objavio u 83. broju Vjesnikova kviza 1975. godine.[1]

Osim pravila o osam smjerova, osmosmjerka ima još tri osnovna pravila:

  1. mora imati konačnu odgonetku (rješenje)
  2. svaka uvrštena riječ mora imati najmanje jedno zajedničko slovo s nekom od riječi i
  3. svaka uvrštena riječ mora imati najmanje jedno slobodno slovo

Osmosmjerke se mogu podijeliti na dvije osnovne skupine – tematske i netematske. Obje skupine, posebice one netematske, imaju veliki broj varijacija: čahurna, prostezna, sinonimna, fokusna, inicijalna, bezinicijalna, četvrtasta, saturn, kriptogramna, aritmogrifna, slomnica, osmorub, s brojčanicom, asocijativna, kvadratna, paralelna, sa zametkom, totalna, prijelomna i dr.

Najpopularnija osmosmjerna varijacija je skandismjerka, inicijalna osmosmjerka bez popisa kod koje su uvrštene riječi raspoređene po rubnim poljima. Osmislio ju je hrvatski zagonetač Josip Butina i za to dobio Plaketu Nikola Faller za zagonetačku inovaciju.

IzvoriUredi

  1. Branko Lipanović i Ladislav Grakalić, Vjesnikov kviz broj 83, 22. IV. 1975., str. 7