Otmica Sabinjanki

Otmica Sabinjanki je događaj iz rane povijesti Rimske republike.

Nicolas Poussin, Otmica Sabinjanki, 1637.-38., ulje na platnu, 159 x 206 cm, Louvre

Otmica SabinjankiUredi

PozadinaUredi

Nakon što je utemeljio Rim, Romul je pružio utočište bjeguncima kako bi se u gradu povećao broj stanovnika. Međutim, u gradu nije bilo dovoljno žena te se nije mogla osigurati njegova budućnost. Zato je Romul pozvao okolna plemena, među kojima su najistaknutiji bili Sabinjani, na veliku godišnju svetkovinu u čast boga Neptuna.

OtmicaUredi

Na toj svečanosti Rimljani počmu otimati djevojke, a ostali Sabinjani ljutiti pobjegnu. Romul je djevojkama obećao da će biti poštivane od svojih muževa i imati sva prava gradske zajednice te su Sabinjanke tako prihvatile svoje muževe.

PosljediceUredi

Nakon otmice, kralj Sabinjana Tit Tacije, uz pomoć Tarpeje, Rimljanke koja je bila kćer komandanta rimske utvrde, na prijevaru uđe u Rim. Kad je započela borba Sabinjana i Rimljana, Sabinjanke su se bacile između dvije vojske moleći svoje očeve i braću da se prestanu boriti protiv njihovih muževa. Nakon toga su Rimljani i Sabinjani sklopili mir i ujedinili se pod jednu vlast s Rimom kao sjedištem.

Vanjske povezniceUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Otmica Sabinjanki