Pär Lagerkvist
Pär Fabian Lagerkvist (Växjö, 23. svibnja 1891. – Stockholm, 11. srpnja 1974.), švedski književnik.
| Pär Lagerkvist | |
|---|---|
 | |
| Puno ime | Pär Fabian Lagerkvist |
| Rođenje | 23. svibnja 1891. Växjö, Švedska |
| Smrt | 11. srpnja 1974. Stockholm, Švedska |
| Zanimanje | pjesnik, dramski pisac, romanopisac, esejist |
| Nacionalnost | Švedanin |
Nagrade
| |
| Portal o životopisima | |
Vrlo rano se suprotstavlja obiteljskoj religioznosti i prihvaća vjeru u svijet budućnosti, te objavljuje svoje prve oporbenjačke tekstove i po idejama i po izboru. U kritičko-teorijskim radovima napada izrođeni naturalizam, zahtijevajući od književnosti jednostavnost folklorne predaje. Uzor su mu neposrednosti i sažetost Biblije, Kurana, sjevernjačkih saga i stare egipatske lirike. Prvi je švedski ekspresionist, u pjesmama i dramama izražava kaotični svijet iz doba Prvoga svjetskog rata, oslanjajući se na djela kasnog Strindberga.
U međuratnom razdoblju u njegovo djelo probijaju i svjetliji tonovi, koji se 30-ih godina ponovno pomračuju, kada Lagerkvist nastupa kao oštar borac protiv diktature i nečovječnosti. Godine 1933. kada Hitler dolazi na vlast, Lagerkvist piše "Krvnika", djelo koje je nedvojben protest protiv nasilja. Neprestano obuzet problemom zla, u svojoj najznačajnijoj prozi "Patuljak", predstavlja utjelovljenje svih negativnih ljudskih značajki, pa pomoću likova renesanse, simbolizira moderna stanja. Godine 1951. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.
Djela uredi
- "Željezo i ljudi",
- "Vječiti smiješak",
- "Okrutne priče",
- "Baraba",
- "Sibila",
- "Hodočasnik na moru",
- "Posljednji čovjek",
- "Čovjek bez duše",
- "Pobjeda u tmini".