Parket (od njem. Parkett iz franc. parquet) 1 predstavlja gazni sloj podne obloge izrađen od drvnih elemenata - parketnih dasaka koje se lijepe ili zabijaju na nosivu podnu konstrukciju. Kao građevinski materijal koristi se u stanogradnji za isticanje estetskih svojstava drveta.[1]

Parket iz dvorca Versailles.

Široku uporabu u građevini zahvaljuje svojim tehničkim odlikama: ima dobru mehaničku stabilnost i tvrdoća, toplinska, zvučna i elektroizolacijska svojstva, dobra higijenska svojstva te mogućnost obnavljanja i recikliranja, zbog čega se, osim u stanogradnji, često koristi i kao gazna površina u športskim dvoranama.

Vrste parketa

uredi
 
Parketni mozaik u dvorcu Schwerin u Mecklenburgu.

Po obliku parketne se daske dijele na:[1]

  • masivne daščice ili tzv. klasični parket, debljine 14 do 22 mm, međusobno spojene utorom i perom;
  • lamel-parket (daščice do 160 mm duljine složene u polja i ploče);
  • lam-daščice (slobodne daščice za lijepljenje na podlogu) i
  • daske brodskog poda.

Obrada

uredi
 
Parket u zamku Bogenšperk kod mjesta Litija u Sloveniji.

Parket se nakon polaganja brusi i površinski obrađuje, najčešće lakovima. Slaganjem parketa u različite obrasce (tzv. riblju kost, polja i plohe) postiže se bolja dimenzijska stabilnost poda i odgovarajući estetski dojam.

Usporednim slaganjem polaže se brodski pod, koji se izrađuje od masivnoga drva ili uslojenih parketnih dasaka koje mogu biti prethodno lakirane (tzv. gotovi parket).[1]

Parket se najčešće izrađuje od hrastovine, bukovine i jasenovine.

Bilješke

uredi
  1. 1  Osim građevinskog materijala, riječ parket u hrvatskom jeziku označava i parter, sjedala u prvim redovima kazališta.[2]

Izvori

uredi
  1. a b c Hrvatska enciklopedija, natuknica: parket (pristupljeno 24. travnja 2017.)
  2. Hrvatski leksikon, objašnjenje pojma: parket (pristupljeno 24. travnja 2017.)

Vanjske poveznice

uredi
  • Parket Hrvatska tehnička enciklopedija, portal hrvatske tehničke baštine. LZMK