Šiso

(Preusmjereno s Perilla)

Šiso (Crna kopriva, šizo, lat. Perilla frutescens), ljekovita je i jestiva biljka koja raste u Indiji, Nepalu, Kini, Japanu i Koreji. Pripada u prorodicu Lamiaceae. Ljekoviti odnosno jestivi su listovi i sjemenke biljke. Kod nas se ova biljka uzgaja najčešće tek kao ukras.

Šiso
Perilla frutescens, purupurno obojen varijetet
Perilla frutescens, purupurno obojen varijetet
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Lamiales
Porodica: Lamiaceae
Potporodica: Nepetoideae
Tribus: Elsholtzieae
Rod: Perilla
L.
Vrsta: P. frutescens
Dvojno ime
Perilla frutescens
(L.) Britton

PodrijetloUredi

Smatra se da biljka potječe iz Indije ili Kine. Udomaćila se i u Sjevernoj Americi.

OpisUredi

Perila je jednogodišnja biljka,visine do 90 cm.Listovi su nasuprotni,do 12 cm dugi,i do 8 cm široki,ovalni,na jednoj strani zašiljeni,nazubljenog ruba.Plodovi su sitni,slični sezamu.

Kemijski sastavUredi

Sadrži oko 25.2–25.7% lipida.[1]

Biljka proizvodi periloksin,spoj koji inibira encim ciklooksigenazu.

Od znanih kemotipova biljke spomenimo, PA (vodeća komponenta: perila aldehidi,jedino se taj koristi u kulinarstvu). Drugi su kemotipovi PK (perila keton), EK (esholcia keton), PL (perilen), PP (fenilpropanodi: miristicin, dilapiol, elemicin), C (citral) te tip bogat rosefuranom.

Perila keton je toksičan za neke životinje ,prije svega krave i konje . Ovi uzrokuju pulmonarne edeme,pojava se ponekad naziva perila toksikoza.

Oksim perilaldehida (perilartin) se u Japanu koristi kao umjetno sladilo,te je oko 2,000 puta slađi od sukroze.

Poseban okus purpurnog varijeteta biljke (šizo) posljedica je prisutnosti perila aldehida.[2]

LjekovitostUredi

Biljka se koristi u tradicionalnoj kineskoj i japanskoj medicini(Kampo) , i to kod astme,kašlja,prehlade i bronhitisa,te povraćanja.U sjevernoj Indiji stabljike se koriste kao analgetik i antiabortiv.[3]

JestivostUredi

Sasvim mladi se listovi mogu jesti kao salata,dok se stariji mogu koristiti kao začin odnosno za bojenje hrane(purpurni varijetet).Iz sjemenki se dobiva kvalitetno jestivo ulje.[3]

Dodatna literaturaUredi

  • Acton, Q. Ashton, ed. (2012). Advances in Lamiaceae Research and Application. Atlanta, GA: ScholarlyEditions. ISBN 978-1-481-63590-5.

Vanjske povezniceUredi

IzvoriUredi

  1. Hyo-Sun Shin, in Yu, Kosuna & Haga (1997), str. 93- Pogreška u predlošku harvp: ne postoji izvor sa oznakom: CITEREFYuKosunaHaga1997 (pomoć), citing Tsuyuki et al. (1978)
  2. Ito, Michiho. 2008. Studies on Perilla Relating to Its Essential Oil and Taxonomy. Matsumoto, Takumi (ur.). Phytochemistry Research Progress. Nova Biomedical Books. New York. str. 13–30. ISBN 9781604562323
  3. 3,0 3,1 https://www.researchgate.net/publication/266144521_A_Phytopharmacological_Overview_on_Perilla_frutescens
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Šiso
Wikivrste imaju podatke o: Perilla frutescens