Otvori glavni izbornik

Henri Philippe Benoni Omer Joseph Pétain (Cauchy-à-la-Tour, 24. travnja 1856. - Île d'Yeu, 23. srpnja 1951.), poznatiji kao Philippe Pétain ili maršal Pétain, bio je francuski general, poslije predsjednik Višijske Francuske od 1940. do 1944.

Philippe Pétain
Philippe Pétain

Predsjednik Višijske Francuske
(neslužbeno)
trajanje službe
10. srpnja, 1940. – 6. lipnja, 1944.
Prethodnik nitko
Nasljednik nitko
119. Premijer Francuske
trajanje službe
1940. – 1942.
Prethodnik  Paul Reynaud
Nasljednik Pierre Laval
Rođenje 24. travnja 1856.
Smrt 23. srpnja 1951.

Zbog svojih vojnih dostignuća u Prvom svjetskom ratu u Francuskoj je smatran herojem, no zbog svojih akcija u Drugom svjetskom ratu to se herojstvo pretvorilo u suđenje zbog izdaje i smrtnu kaznu, koju je predsjednik De Gaulle preoblikovao u doživotni zatvor. U modernoj Francuskoj njega uglavnom smatraju izdajicom, a riječ petenizam smatra se francuskim oblikom riječi kvisling.

Rani život i Prvi svjetski ratUredi

Henri Philippe Benoni Omer Joseph Pétain rođen je 24. travnja 1856. u mjestu Cauchy-à-la-Tour. Pétain je polazio vojnu akademiju i školovao se u Parizu. U Prvom svjetskom ratu Pétain je uspješno obranio Verdun od Nijemaca 1916., a već 1918. postao je maršal. Tijekom 1920-ih Pétain je služio u francuskom Maroku. Nikola I. Petrović Njegoš je odlikovao Pétaina Obilića medaljom za hrabrost [1].

Drugi svjetski rat i Višijska FrancuskaUredi

Nakon njemačke invazije Francuske 1940. Pétain - tada u dobi od 84 godine - pozvan je u Ministarstvo rata. Dana 16. lipnja 1940. Pétain je postao premijer Francuske, naslijedivši Paula Reynauda, i odmah je Njemačkoj ponudio mir, koji je sklopljen 22. lipnja. Dana 2. srpnja 1940. Pétain organizira vlastitu vladu u Vichyju, a 10. srpnja iste godine preuzima vodstvo nove države nazvane Višijska Francuska. On je svoju diktaturu prenio na dio Francuske koji nije bio (izravno) pod njemačkom kontrolom. Pétain i njegov zamjenik Pierre Laval uspostavili su fašističku vladu. Ta je vlada surađivala s Adolfom Hitlerom i bila je pod njemačkom vlasti koja je zapovijedala svim događanjima u državi. Vlada je prihvatila i antisemitske zakone i deportirala je sve Židove u njemačke Sabirne logore.

Poslijeratno razdoblje, suđenje i smrtUredi

Nakon operacije Overlord i raspada Višijske Francuske 1944. Pétain je pobjegao u Njemačku i Švicarsku. U travnju 1945. Pétain se vratio u Francusku kako bi mu se sudilo zbog veleizdaje. Na sudu su ga proglasili krivim i osudili na smrt strijeljanjem u srpnju-kolovozu 1945. Tu je kaznu u doživotni zatvor izmijenio predsjednik De Gaulle 17. kolovoza 1945., i to zbog Pétainove dobi - bilo mu je 89 godina. Kaznu je služio na otoku Ile d'Yeu, gdje je umro i gdje je pokopan.

U modernoj Francuskoj uglavnom ga smatraju izdajicom, a riječ petenizam smatra se francuskim oblikom riječi kvisling. Pétaina danas smatraju jednim od najvećih izdajica svih vremena i smatraju ga ekvivalentom Vidkuna Quislinga u Norveškoj, Benedicta Arnolda u SAD-u, Mir Jafara u Indiji i Pu Jia u Mandžuriji.

ZanimljivostiUredi

Nikola I. Petrović Njegoš je odlikovao Pétaina Obilića medaljom za hrabrost [2].


Vanjske povezniceUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Philippe Pétain
  1. Šoć, Petar (1929). Crna Gora za proboj Solunskog fronta, str. 12
  2. Šoć, Petar (1929). Crna Gora za proboj Solunskog fronta, str. 12