Polupustinja

Polupustinja, geomorfološko područje koje opstoji u velikoj oskudici vlage s vrlo slabim vegetacijskim pokrovom. Nerijetko prolazi kroz duga razdoblja bez oborina ili vrlo oskudnih oborina. Izvori vode su rijetki i slabi. Prijelazni je oblik od pustinje ka drugim oblicima.

Zajedno s pustinjama prostiru se na trećini površine svih kontinenata i na ozemljima oko šezdesetak država. Danas se natapa samo oko 4% (2 milijuna km²) pustinjskih i polupustinjskih regija.[1] Prirodne su savane nastale u pojasu između tropskih kišnih šuma s jedne i polupustinja i pustinja s druge strane.[2]

Polupustinja je također jedno od glavnih flornih područja u Europi, uz tundre, crnogorične šume, mješovite listopadne šume, sredozemne šume i šikare, te stepe. Od flornog područja (eurosibirsko-sjevernoameričko florno područje) uz Sjeverno ledeno more gdje je oskudna vegetacija tundre se preko prijelazne zone šuma stepa na to florno odručje u jugoistočnome dijelu europskog prostora nadovezuje iransko-kaspijsko florno područje s velikim prostranstvom travnatih zajednica stepa i polupustinja. U istočnoj Europi, od Crnoga mora do podnožja Urala, raširena je travnata stepa, a u sušnijim područjima na jugoistoku, razvija se postupno vegetacija polupustinja; gust travnati sloj nestaje, a zamjenjuju ga trnoviti grmovi i trajnice, te sukulente. U području sa suhom kontinentalnom klimom raširena je vegetacija stepa i polupustinja. Glavna vegetacijska sezona je stepama proljeće i rano ljeto, kada je najviše oborina. U kasno ljeto i u jesen biljni se pokrivač isuši, a zimska hladnoća uzrokuje potpun prekid vegetacije. Fauna je slična stepskoj s obiljem gmazova, otrovnih pauka i kukaca. [3]

Za Europu je specifično stvaranje takozvanih polu-pustinja koje obuhvaćaju i područja izrazitog zelenila, kao i iznimno sušna područja na istom lokalitetu. Primjer jedne od polupustinja u Europi je Accona u Toskani, talijanskoj pokrajini.[4] Klima španjolske primorske pokrajine Almeríje u Andaluziji je polupustinjska, a u njenoj polupustinji Tabernas snimani su brojni vesterni.[5]

Regija Kalahari u Africi većim je dijelom polupustinja,[6] osim krajnjeg jugozapada.[7] Gotovo 90% prostora Džibutija je pustinja i polupustinja.[8] U tropskom dijelu Afrike vegetacija savana i polupustinja raširena je više nego tropska šuma.[9] U azerbajdžanskom Nahičevanu u ravnici se mjestimice razvila polupustinja.[10] Na istoku Senegala razvila se polupustinja sahelske vrste.[11] Sjeveroistok Srednjoafričke Republike je polupustinjski.[12]

U Aziji su polupustinje, osobito slane, u aralsko-kaspijskoj ili srednjoazijskoj regiji holarktičkoga područja i biljni se je svijet te regije prilagodio se suhoj, kontinentskoj klimi, koja uvjetuje dvokratni godišnji prekid vegetacije: zimski i sušni. [13] U Kini je Unutarnja Mongolija velikim dijelom polupustinja[14] a Singkjang (Xinjiang) u ravničarskom dijelu je polupustinjski i pustinjski (Takla Makan).[15]

U Americi je poznata polupustinja Llano Estacado u južnom dijelu Visoke ravnice (High Plains). Sjevernoamerička pustinjska i polupustinjska regija obuhvaća područje između Sierra Nevade i Kaskadskoga gorja na zapadu i Stjenjaka na istoku. U andskom području Južne Amerike nalazi se i područje polupustinje s bodljikavim grmovima.[16] Prerije, suhi travnjaci Sjeverne Amerike u svojem južnom dijelu prostiranja, na području sjeveroistočnog Meksika su polupustinja i pustinja.[17]

Ruski botaničar Boris Aleksandrovič Keler pisao je o ruskim polupustinjama.[18]

IzvoriUredi

  1. pustinje Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 17. prosinca 2019.
  2. savana Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 17. prosinca 2019.
  3. Europa Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 17. prosinca 2019.
  4. (): Pustinje u Europi - raznolikost tla europskog kontinenta RTL.hr. 25. travnja 2019. Pristupljeno 17. prosinca 2019.
  5. Almería Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 18. prosinca 2019.
  6. Kalahari Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 17. prosinca 2019.
  7. Bocvana Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 18. prosinca 2019.
  8. Džibuti Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 18. prosinca 2019.
  9. Afrika Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 18. prosinca 2019.
  10. Nahičevan Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 18. prosinca 2019.
  11. Senegal Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 18. prosinca 2019.
  12. Srednjoafrička Republika Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 18. prosinca 2019.
  13. Azija Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 18. prosinca 2019.
  14. Unutrašnja Mongolija Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 17. prosinca 2019.
  15. Xinjiang Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 18. prosinca 2019.
  16. Amerika Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 18. prosinca 2019.
  17. prerija Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 18. prosinca 2019.
  18. Keler, Boris Aleksandrović Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 17. prosinca 2019.