Branimir Štulić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
ispravak, dopuna |
dodan izvor |
||
Redak 21:
| Značajni instrumenti =
}}
'''Branimir Johnny Štulić''' ([[Skoplje]], [[11. travnja]] [[1953]].), [[rock]] glazbenik iz generacije zagrebačkog novog vala, osnivač grupe [[Azra]]. Prema jednom izboru, najveći je hrvatski pop idol.<ref>»[[Nomad (časopis)|Nomad]]« Osmi, veljača 1999. str 30-31. Časopis donosi izbor najvećih hrvatskih pop idola, Branimir Štulić je prvi ispred 27 drugih glazbenika. Drugi su Jasenko Houra i Goran Bare. Treći su Dubravko Ivaniš, Satan Panonski i Darko Rundek. Četvrti su Davor Gobac, Jura Stublić, Dino Dvornik i [[Nenad Marjanović]], itd (osobe su poredane piramidalno)</ref>
Rođen je u Skoplju gdje je službovao njegov otac, pukovnik [[JNA]]. Pet godina kasnije, njegova obitelj seli se prvo u [[Jastrebarsko]], tridesetak kilometara jugozapadno od Zagreba, a nešto kasnije u grad [[Zagreb]]. Jedan je od najznačajnijih protagonista ex jugoslavenskog rocka.
Redak 46:
Sljedeći ulazak u studio [[1980.]] godine završio je singlom ''Lijepe žene prolaze kroz grad''. Hasanefendić je opet svirao solo gitaru i bio producent, a B stranu okupirao je neobičan instrumental ''Suzy F.''– tri verzije teksta na kraju su odbačene, jer su prema Štulićevom mišljenju zvučale "kao da pjeva Aco Stojković na ljetnjoj bašti 1938. sa leptir mašnom".
Singl je najavio dvostruki album ''[[Sunčana strana ulice]]'' kojeg će kao i sve sljedeće ploče producirati Štulić. Neusporedivo boljeg zvuka od debitantske ploče, sjajnim će amalgamom ljubavnih pjesama, žestokih kratkih priča s gradskih ulica, te izrazito angažiranih poruka pretvoriti Azru u uvjerljivo najznačajniju jugoslavensku rock'n'roll atrakciju tog doba,<ref>"Dragan Kremer u Džuboksu:Sunčana strana ulice neosporno je jedno od vrhunskih ostvarenja domaćeg novog vala, a i rock’n’rolla u Jugoslaviji." Aleksandar Dragaš citira Dragana Kremera u članku [http://www.jutarnji.hr/azra--suncana-strana-ulice--najbolji-dvostruki-album-domaceg-rocka--bio-je-to-nas-london-calling/939347/ Jutarnji.hr]</ref> a Štulića potvrditi kao neformalnog, ali silno utjecajnog glasnogovornika urbane omladine.
Na albumu, inače ojačanom izvrsnim puhačima, prije svega saksofonistom Miroslavom Sedakom–Benčićem, našao se kao kuriozitet i tekst kojeg nije potpisao Štulić – ''Pit i to je Amerika'', pjesma je Mile Rupčića napisana za istoimenu monodramu.
Redak 76:
Samostalnu karijeru Štulić započinje albumon ''[[Balkanska rapsodija]]'' [[1989.]] godine. Album je prototip onog što će kasnije uz rijetke izuzetke, postati konačnim oblikom Štulićeve solo karijere. Zanimljivo izdanje kabaretskog stila i duhovitih tekstova.
Drugi album nazvan ''[[Balegari ne vjeruju sreći]]'' bio je uspješniji. Snimljen je [[1990]]. sa Sevdah Shuttle Bandom kojeg su činili [[Jurica Pađen]], Tomislav Šojat i Branko Knežević, donijet će ''Usne vrele Višnje'', obradu tradicionalne američke pjesme
Sljedeći album je nazvan ''Sevdah za Paulu Horvat'' i objavljen tek [[1995.]], iako je sniman nekoliko godina ranije.
Štulić je zatim počeo raditi na vlastitim prijevodima ''Božanske Ilijade'' i ''Peloponeskog rata'', a [[1997.]] godine pod imenom Azre objavio je dvostruki album ''Blase'', svoj posljednji studijski rad.
Danas sa suprugom Josefine živi u nizozemskom gradiću Houten pokraj [[Utrecht]]a. Izbjegava kontakt s javnošću, ne sudjeluje u filmu ''[[Sretno dijete]]'' o [[novi val|novom valu]] [[Igor Mirković|Igora Mirkovića]] i kaže da ga "Boli kurac za sve".<ref>»[[Nomad (časopis)|Nomad]]« Osmi, veljača 1999. str 31. Časopis citira Štulića "Nabijem vas sve nakurac!" </ref>
Nakon dugogodišnjeg kreativnog zatišja, medijskim prostorom bivše SFRJ 14. travnja 2011. godine proširila se vijest o šest dosad nepoznatih Štulićevih obrada narodnih pjesama, za koje se može samo nagađati kad su snimljene, koje je anonimni izvor objavio na You Tubeu. Nakon što se vijest proširila, obradu pjesme ''Danka'' od Tome Zdravkovića u samo jednom danu pogledalo je gotovo 50.000 ljudi. {{fact}}
| |||