|
== Povijest ==
Povijest Bibinja počinje prvim tisućljećem. Još u doba [[Rimsko Carstvo|rimskog carstva]] neki Vibius ili Bibius, vjerojatno patricij ili isluženi vojni [[veteran]], imao je svoj posjed, odnosno villu rusticu ili ljetnikovac na bibinjskom poluotoku. Po njemu je taj lokalitet kasnije nazvan Bibanum, Taj se naziv spominje u knjigama prvi put [[1214.]] godine, dakle u ranom srednjem vijeku. Kasnije se to ime slavenizacijom, a poslije i kroatizacijom, mijenja u Bibinje. Potrebno je ovdje spomenuti da se za vrijeme [[Italija|talijanske]] okupacije u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]] Bibinje zvalo Bibano.
Bibinje su kao posjed, zemljište, pripadale [[zadar]]skom gradskom ageru, odnosno kasnije užem gradskom kopnenom distriktu. U vrijeme hrvatskih narodnih vladara imanje "Točinju" (vjerojatno bibinjski posjed) [[1066.]] godine kralj [[Petar Krešimir IV.]] daruje opatici Čiki prilikom osnutka samostana [[benediktinci|benediktinki]] kod Crkve svete Marije u Zadru.
Početkom 15. stoljeća počinju upadi [[Turska|Turaka]] i Bibinje doživljava svoju kalvariju. Zbog Turaka i kuge selo će se na poluotoku proširiti jer se pred Turcima u selo sklanjaju stanovnici Stomorina sela (naselje oko Crkvice svetog Petra iz 8. stoljeća – današnja [[Petrina]]).
U doba turskih provala Bibinjci su bili okupljeni na poluotoku, na kojem i danas leži [[Staro Selo]]. S vremenom su izvan poluotoka nicali torovi, sjeverno uzduž stare ceste koja vodi od Zadra prema [[Sukošan]]u. To su bili Bugarijina tori, Sorića tori, Lisičina tori, Šimunića tori, zatim Karabana, Šindina, Lenkića, Režana tori i drugi. Svi ti torovi nastali su kao sateliti jezgre u samom Starom Selu, najprije kao mjesto gdje su se gradile ograde za držanje [[stoka|stoke]], a kasnije za izgradnju kuća. Prirodno povećanje broja članova obitelji u Starom Selu, zbog ograničenog prostora za izgradnju novih kuća, pratilo je stalno iseljavanje mlađih [[ljudi]] u ta nova, satelitska naselja – Torove. Preci stanovnika tadašnjih i današnjih Torova gotovo svi potječu iz jezgre sela na poluotoku. Stanovnike Torova i danas ljudi u Starom Selu nazivaju Toralima. Oni su Starom Selu zadržali su naziv Seljani.
Sada se Starim Selom naziva čitavo naselje na poluotoku. Međutim, od davnine pa sve do [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] selo na poluotoku se dijelilo na Staro i Novo Selo. <br>
U Starom Selu je dominantni objekt bila Crkvica svetog Ivana sagrađena prije polovine petnaestog stoljeća, a u Novom Selu, Crkva svetog Roka sagrađena u sedamnaestom stoljeću, prije [[1673.]], kada je, kako se zna, bila obnovljena.
S istočne strane Novog Sela zbog obrane od Turaka bio je godine [[1468.]] podignut obrambeni zid s kulom uz more na sjevernoj strani poluotoka, na početku uvale zvane Jaz.
U popisu stanovništva iz 1527. godine postoje "Velike" i "Male" Bibinje. Velike Bibinje s 42 stanovnika su bile naselje na samom kraju poluotoka oko Crkve svetog Ivana, a Male Bibinje s 49 stanovnika podigoše u produžetku sela, oko Crkve svetog Roka, zaštitnika od [[kuga|kuge]], doseljenici iz Stomorine (Petrine).
Za zaštitu od Turaka Mlečani su 1468. godine dali na početku poluotoka izgraditi zaštitni zid s kulom na sjeveru (kod Jaza) i Kaštelićem (na današnjim Selavratima). Na geodetskoj karti iz [[1885.]] godine još se vidi trasa tog zida.
Za vrijeme [[Cipar]]skog rata [[1570.]] godine Turci spaljuju i ruše Bibinje, a pučanstvo bježi većinom na otoke. Poslije toga, punih šesnaest godina, ni vojni zapovjednici, ni vizitatori, ne spominju u svojim izvješćima Bibinje.
Bibinje su se ipak obnovile i početkom 17. stoljeća već broje 175 stanovnika.
Bibinje ponovo stradavaju u [[Kandijski rat|Kandijskom ratu]] 1646. i opet 1658. godine.
U borbi s Turcima toga vremena u Sjevernoj [[Dalmacija|Dalmaciji]] i [[Lika|Lici]] Bibinje su dale velikog junaka - don [[Stipan Sorić|Stipana Sorića]].<br>
Bibinjci su bili zemljoradnici. Bili su kmetovi na imanjima zadarskih samostana, crkava i plemenitaša kao: [[Benediktinski samostan sv. Marije u Zadru|Sveta Marija]], [[Zmajevići]], [[Perlini]] itd. Kmetsko-[[Kolonat (gospodarski odnos)|kolonatskog]] odnosa oslobodili su se tek [[1930.]] godine.
== Gospodarstvo ==
| 