Drniš: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Dodana fotografija
Članak Povijest pokriven izvorima. Izmjenjen (ažuriran) tekst vezan za zaštićeno kulturno dobro.
Oznake: uklonjeno uređivanje VisualEditor
Redak 1:
{{Citiranje knjige|last=Traljić|first=Seid Mustafa|title=Drniš šesnaestog i sedamnaestog stoljeća u: Radovi instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, sv. 19|year=1972|pages=393-404}}
{{Grad
|ime = Drniš
|slika_panorama = Pogled na Drniš.jpg
|županija = {{ZD+X/HŽ|ŠKŽ}}
|broj stanovnika = 3.144
|stanovništvo_godina = 2011.
|površina = 355,00
|poštanski broj = 22320
|pozivni broj = (0)22
|autooznaka = ŠI
|zaštitnik = [[Sveti Roko]]
|dan grada = [[16. kolovoza]]
|gradonačelnik = Josip Begonja ([[HDZ]])
|z. širina = 43.86
|z. dužina = 16.16
|web_stranica=[http://www.drnis.hr www.drnis.hr]
}}
'''Drniš''' je grad u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], koji se nalazi u [[Šibensko-kninska županija|Šibensko-kninskoj županiji]].
 
== Opis ==
Drniš je smješten na sjeverozapadnom rubu [[Petrovo polje|Petrova polje]], između planina [[Promina|Promine]], [[Moseć|Moseća]] i brda Kalun. Kroz grad teče rijeka [[Čikola]], koja iz Petrova polja, podno drniške Gradine, ulazi u jedan od najsurovijih kanjona u Hrvatskoj. Prvi put se spominje 1494., a nastao je kao utvrda koju su izgradili [[Nelipić|Nelipići (Nelipčići)]] u 14. ili 15. stoljeću. Drniš je stekao svoj urbanitet i status centra drniškog područja za vrijeme [[Osmansko Carstvo|osmanske]] vladavine i taj status zadržava do današnjih dana. Drniško područje obuhvaća ne samo Grad Drniš, već i susjedne općine [[Promina (općina)|Promina]], [[Ružić]] i [[Unešić]]. Drniš je posebno poznat po [[Drniški pršut|drniškom pršutu]] i po slavnom kiparu [[Ivan Meštrović|Ivanu Meštroviću]].<ref>{{Citiranje weba|title=Osnovne informacije|url=https://www.drnis.hr/turizam/grad-drnis/osnovne-informacije|url-status=live|access-date=2023-09-23|website=Grad Drniš, službene mrežne stranice}}</ref><ref>{{Citiranje weba|title=Čikola|url=https://crorivers.com/cikola/|url-status=live|access-date=2023-09-23|website=Rijeke Hrvatske}}</ref><ref name=":0">{{Citiranje knjige|last=Zaninović, J.; Gaurina, D.|title=Nelipićeve utvrde na rijekama Krki i Čikoli u: Zbornik radova sa znanstvenog skupa Miljevci u prošlosti (s pogledom u budućnost)|year=2008|location=Visovac - Drinovci: Miljevački sabor|pages=151-152-153}}</ref><ref name=":1">{{Citiranje knjige|last=Isailović, N; Jakovljević, A|title=Petrovo polje u vrelima osmanskog razdoblja (1528. - 1604.)|publisher=Državni arhiv u Šibeniku|year=2019|location=Šibenik|pages=60, 80, 105-106, 155-158}}</ref>
 
== Zemljopis ==
Line 68 ⟶ 52:
 
=== Prapovijest ===
[[Gradina Drniš|Drniška Gradina]] nalazi se na 334 m nadmorske visine i dominira nad Petrovim poljem i putom prema Šibeniku odnosno Kninu, arheološki ostaci potječu od [[prapovijest]]i. Na njoj su zastupljena sva povijesna razdoblja gotovu u kontinuitetu do kraja [[19. stoljeće|19. st.]] kada utvrda potpuno gubi na važnosti u [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj monarhiji]]. DanasUpisana je registriranau kaoRegistar [[spomenikkulturnih kulture]]dobara uRH Upravikao zazaštićeno zaštitukulturno kulturnedobro baštine,pod Konzervatorskirednim odjelbrojem uZ-2052.<ref>{{Citiranje Šibenikuweba|title=Registar podkulturnih brojemdobara 147Republike Hrvatske|url=https://registar.kulturnadobra.hr/#/|url-status=live|access-date=2023-09-30|website=Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske}}</ref> Ostaci sadašnje tvrđave su: na jugu ostatak srednjovjekovne tvrđave (vlasništvo Nelipića), a središnja kula i sjeveroistočni obrambeni zid su iz turskog vremena.<ref name=":0" />
 
=== Srednji vijek ===
Prvi pisani spomen Drniša potječe iz [[15. stoljeće|15. stoljeća]]. Naime, u spisu šibenskog notara Georgija q. Lorenza (Grgo pok. Lovre) zabilježeno je da je 8. ožujka 1494. Rada, kći pok. Radivoja Rose, a udovica kamenara Jurja Crljenčića, prodala jedan vrt iznad Vrulje Petru sinu pok. Tome Vulodolovića iz drniškog podgrađa (sub urbum Dernis).<ref name=":2">{{Citiranje knjige|last=Traljić|first=Seid Mustafa|title=Drniš šesnaestog i sedamnaestog stoljeća u: Radovi instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, sv. 19|year=1972|pages=393-404}}</ref><ref>Povijesni arhiv u Zadru, spisi šibenskog notara Gregorija q. Lorenzo, sign. 22-IV-17, str. 30 r.</ref> To je dakle, za sada, krštenica Drniša koja otklanja mogućnost dosadašnjeg tumačenja postanka imena (etimologije) Dernis = vrata u polje (na perzijskom jeziku).<ref name=":3">{{Citiranje knjige|last=Kosor|first=Karlo|title=Drniška krajina za turskog vladanja u: Kačić - zbornik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, Sv. 11|year=1979|pages=125-194}}</ref><ref>Povijest franovačkog samostana Visovac, Samostanski arhiv – Visovac, Rukopisi 74, 398</ref> Valja spomenuti i mišljenje pokojnog uvaženog povjesničara [[Frane Dujmović]]a da se Drniš prvi puta spominje pod imenom [[Ključić]] oko [[1340.]] godine.
 
=== Osmanska vlast ===
[[Datoteka:Drniš u razdoblju osmanske vladavine.jpg|mini|Drniš u razdoblju osmanske vladavine]]
Prodiranje Turaka u Dalmaciju započinje već od [[1415.]] godine od kada je ovaj kraj izložen kontinuiranoj pljački i paležu, a [[1522.]] Drniš i susjedni gradovi [[Knin]] i [[Skradin]] padaju pod tursku vlast. Već od [[1528.]] godine uspostavlja se stalna sudska ispostava – [[nahija]] u Drnišu. U tursko doba, do pred početak [[Kandijski rat|Kandijskog rata]] ([[1647.]]) Drniš je imao, po [[Evlija Čelebija|Elviji Čelebiji]] 200-300 domaćinstava i pet [[džamija]]. Grad je bio opskrbljen tekućom vodom s Promine, a na Čikoli je bilo nekoliko [[most]]ova od kojih se jedan vidi i na Justerovoj veduti iz [[1708.]] g. U to vrijeme Drniš je imao status kasabe (varoši) i bio je središte nahije ili sudske ispostave u kojoj se nalazio [[naib]] (zamjenik kadije odnosno šef sudske ispostave) koji je bio podređen kadiji u Skradinu. U Drnišu je stolovao i [[dizdar]] (gradski kaštelan tj. zapovjednik posade u tvrđavi) kojem su bili podređeni vojvode i [[jasakčije]] (turski niži zapovjednici).<ref name=":3" /><ref name=":1" /><ref name=":2" />
 
Čelebija za Drniš kaže da sjedište Hrvatskog vilajeta.<ref>Jurin Starčević, K. i Moačanin, N. 2014. “Novi” Evlija Čelebi: autograf “Putopisa”, Književna smotra 46, Zagreb, 77-90. {{ISSN|2459-6329}}</ref>
Line 82 ⟶ 66:
[[Mleci|Mletačka Republika]] je zauzela Drniš [[1664.]] godine ([[Kandijski rat]]), ali ga je ubrzo vratila ([[1670.]]) da bi ga konačno zauzela [[1683.]] Mletački general [[Leonardo Foscolo]] dao je velikim dijelom porušiti [[drniška tvrđava |drnišku]] utvrdu, ali su je ubrzo opet obnovili jer je sve do [[1715.]] postojala opasnost od prodora Turaka. Prva drniška, u doba Mletaka, općinska zgrada bila je također na Gradini (danas ruševine kuće [[Nakić–Vojnović]]). Mletačka vlast uredila je posjedovne odnose (Mape Grimani) i organizirala određeni stupanj samouprave ([[Drniška liga]]) na čelu s guvernaturom (državna vlast), [[serdar]]om (narodni predstavnik) te [[harambaša|harambašom]] i sucima koje bira narod, a država ih potvrđuje. Oni su bili podređeni kninskom [[providur]]u.
 
Prestankom turske opasnosti Drniš se "spušta" s Gradine, a prvi korak bio je izgradnja "palazzina" i "kvartira" [[1786.]] Ti objekti su građeni u vojno-upravne svrhe, ali su označili početak novog Drniša s centrom na Poljani, gdje je i danas. Godine [[1783.]] gradi se zgrada mletačkog suda (stara općinska zgrada), iza crkve sv. Ante, a [[1790.]] kuće Milić-Štrkalj u donjem dijelu Drniša (u kojoj su odsjeli [[1818.]] godine car [[Franjo I.]] i [[1875.]] godine car [[Franjo Josip]] prigodom svojih posjeta Drnišu.<ref>{{Citiranje knjige|last=Kosor|first=Karlo|title=Drniš pod Venecijom u : Kačić - zbornik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, Sv. 7|year=1975|pages=5-69}}</ref><ref>{{Citiranje knjige|last=Gaurina|first=Davor|title=Drniš pod vlašću Venecije u: Ethnologica Dalmatica, 3|year=1994|pages=109-111}}</ref><ref name=":4" />
 
=== Napoleonova Francuska i Austrija ===
Nakon Mletaka Drnišom vladaju [[Austrija]] ([[1798.]] – [[1806.]]), pa na kratko [[Francuska]] ([[1806.]] – [[1813.]]) i onda opet Austrija do [[1918.]] U tom periodu dogodile su se značajne stvari za Drniš: 2. svibnja 1803. g. Drniš je dobio [[pošta]]nsku postaju: 1815 g. počinje kontinuirana nastava u drniškoj [[osnovna škola|osnovnoj školi]], iako je već 1708. godine zabilježeno da je fra [[Lovre Senetić]] podučavao čitanje i pisanje; Osnivanje Drniške glazbe 1864. g; otvaranje "Slavjanske narodne čitaonice" 25. veljače 1867. g.; Školske godine 1869./1870. [[talijanski jezik]] u školi je zamijenjen [[hrvatski jezik|hrvatskim]]; Godine 1877. Drniš je dobi [[željeznica|željeznički]] spoj sa [[Split]]om i [[Šibenik]]om, zahvaljujući [[rudnik|rudnicima]] [[mrki ugljen|mrkog ugljena]] u [[Siverić]]u koji su [[industrijalizacija|industrijalizirale]] ovaj kraj počevši od 1835. g.; 1908. g. Drniš je dobio tekuću vodu koju je do tada imao u Badnju od 1865. g. (Stara česma); Osnivanje [[Hrvatski sokol|Hrvatskog sokola]] 1901., a registriranog 1903.g. iz koga su se razvili svi [[sport]]ovi, a također se unapređivao kulturno-prosvjetni rad; 17. prosinca 1905. osnovana je Općinska štedionica s ciljem unapređenja [[poljoprivreda|poljoprivrede]] i [[šumarstvo|šumarstva]] drniškog kraja; 1909. g. počinje se upotrebljavati hrvatski jezik u uredima i školama. Eksploatacija [[boksit]]a u Kalunu počela je [[1910.]] g.<ref name=":4" />
 
=== Jugoslavije ===
Nakon završetka [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] i propasti [[Austro-Ugarska|Austro-ugarske monarhije]] Drniš ulazi u sastav novoproglašene [[Država Slovenaca, Hrvata i Srba|Države Slovenaca, Hrvata i Srba]], no ubrzo biva okupiran od vojske [[Kraljevina Italija|Kraljevine Italije]]. Nakon potpisivanja [[Rapalski ugovor|Rapalskog ugovora]] Talijani se povlače iz Drniša i on 1921. godine ulazi u sastav [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]] odnosno [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] (od 1929. do 1941. g.). U periodu Kraljevine, Drniš je dobio [[radio]] postaju 1923. g. koja je ubrzo ugašena, [[električna struja|električnu struju]] i [[telefon]] 1925.,a te godine završena je i željeznička pruga prema Zagrebu.<ref>{{Citiranje weba|last=Kosor|first=Karlo|date=|title=Drniška krajina između dva svjetska rata|url=http://www.safaric-safaric.si/katas_cro/09_gos/1929_1941_Kosor_fra_Karlo_Drnis_izmadu_dva_rata.pdf|url-status=live|access-date=2023-09-30}}</ref> U [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]], Drniš je poprište sukoba [[ustaša]], [[partizan]]a i [[četnik]]a, koje su poticali Talijani i Nijemaci. Zajednički život Hrvata i Srba u socijalističkoj Jugoslaviji trajao je do 1990. godine kada su provedeni prvi parlamentarni izbori, koji su rezultirali proglašenjem Republike Hrvatske.<ref name=":4" />
 
=== Neovisna Hrvatska ===
Velikosrpska pobuna uz pomoć JNA i velikosrpskih dragovoljaca iz Srbije, BiH i Crne Gore širila se iz žarišta pobune oko Knina. Drniš je godinu dana nakon izbijanja velikosrpske balvan-revolucije ostao slobodan kraj. Rujanski rat zahvaćao je i ovaj kraj. Diljem Hrvatske velikosrbi su napadali veće gradiće. 15. rujna sirene su oglasile opasnost i stanovnici drniškog kraja proveli su cijelu noć u skloništima. Napad se tad nije dogodio. 16. rujna Centar za obavješćivanje dao je znak za zračnu opasnost za cijelo drniško područje. U 16:45 drniški su kraj velikosrpske snage napale iz minobacača i tenkova, a potom i iz višecijevnih raketnih bacača. Napadnuti su Drniš, Oklaj, Siverić i ostala drniška naselja, a čini se da je najveći opseg napada bio ka Siveriću, na što su ukazivali veliki oblaci dima i prašine. U predvečerje stiglo je i zrakoplovstvo JNA. U Puljanima na Promini pale su prve žrtve. To su bili drniški policajac Šime Grabić te četvero civila među kojima i jedno dijete: Mate Burnać, Kata Pokrovac i Marija Verović, a 12-godišnju Mariju Pokrovac pogodila je u Oklaju na mjesnom groblju sv. Mihovila za vrijeme obreda sprovoda. Još iste noći na 17. rujna, veliki je zbjeg Hrvatskoj odanih civila krenuo prema prema Zagori. Žene, djeca, starci i bolesnici, svaki tek s vrećicom u ruci, pješice su otišli su u nepoznato. Iz svojih domova pošli su u selo [[Knezovi|Knezova]] pa se se iz sela spustili niz kanjon rijeke Čikole. Srećom je te godine Čikola presušila pa su prešli suho korito zaputili se ka Žitniću, do Pakova Sela i Pokrovnika. Otamo su ka sigurnoj obali otišli vlakom i autobusima. Ukupno je izbjeglo i protjerano 17.000 osoba. U izbjeglištvu su bili 5 i pol godina bili su po hotelima, od Solarisa i Šibenika, preko Medene u Trogiru, Marjana, Zente, Duilova i Lava u Splitu do Sutjeske u Baškoj Vodi te diljem Hrvatske. Dio je stanovnika odlučio ostati u svojim domovima. Drniš je za velikosrpske četverogodišnje okupacije vidio brojna ubojstva, paleža, pljački, razaranja kulturnih spomenika, crkvi, tvornica i domova Drnišana. Većim je dijelom grad spaljen i razrušen. Procjene ratnih šteta takve su da Drniš svrstavaju na drugo mjestu u Hrvatskoj, odmah iza Vukovara. Ratno djelovanje na drniškom području napravilo je štetu veću od sto milijuna eura.
Malo prije Oluje, stanovništvo koje je izabralo velikosrpsku opciju poslušalo je zapovijed pobunjeničkog političkog i vojnog vrha o evakuaciji. Nakon oslobađajuće vojno-redarstvene akcije [[operacija Oluja|Oluja]] [[5. kolovoza]] 1995., Drniš je oslobođen. Vrlo malo stanovnika dočekalo je oslobođenje. Među njima bilo je i Hrvata i Srba. Nakon oslobođenje se Drnišani konačno počinju vraćati svojim spaljenim i uništenim domovima. Obnova drniškog kraja trajala je godinama. <ref name=":4">{{Citiranje weba|last=Administrator|title=Povijest Drniša|url=https://arhiva.drnis.hr/o-drnisu/povijest-drnisa|access-date=2022-03-22|website=Grad Drniš|language=hr-hr}}</ref>
 
== Spomenici i znamenitosti ==