Dušan Žanko: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m pravopis |
uklonio neoustaški "whitewashing" i dodao izvorima potkrijepljene činjenice Oznake: uklonjeno uređivanje VisualEditor |
||
Redak 9:
}}
'''Dušan Žanko''' ([[Trilj]], [[10. studenoga]] [[1904.]] – [[Caracas]], [[23. siječnja]] [[1980.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[profesor]], kulturni djelatnik, književni i kazališni kritičar, [[pjesnik]], [[publicist]], [[diplomat]] i intendant [[Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu|Hrvatskog narodnog kazališta]] u nacističkoj satelitskoj državi [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]], odgovoran za progon nepodobnih zaposlenika u skladu s tadašnjim rasnim zakonima.
== Životopis ==
Redak 15:
Dušan Žanko rođen je u [[Trilj]]u, pokraj [[Sinj]]a, 10. studenoga 1904. godine. Rođen je u obitelji Nikole Žanka i Amalije rođ. Petrić iz Trogira.<ref name="Bio-biblio">Milan Blažeković, ''Bio-bibliografski leksikon suradnika Hrvatske revije'', [[Školske novine]]-Pergamena, Zagreb, 1996., {{ISBN|953-160-107-0}}, str. 608.</ref> Pučku školu pohađao je i završio u Sinju. Srednju školu je pohađao u franjevačkim gimnazijama u Sinju, te u [[Široki Brijeg|Širokom Brijegu]]. Maturirao je u Širokome Brijegu na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji [[1924.]] godine.<ref name="Bio-biblio"/> Godine [[1924.]] započinje studirati povijest na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom Fakultetu u Zagrebu]] te ga završava [[1928.]] godine. Iste godine postaje profesor u Nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu, gdje je predavao opću povijest te povijest umjetnosti. U mladosti je sudjelovao u radu Saveza hrvatskih orlova i bio je jedan od visokopoziciranijih članova (od 1924. do 1929. godine član je vodstva), te je surađivao s [[Ivan Merz|dr. Ivanom Merzom]] te dr. [[Ivo Protulipac|Ivom Protulipcem]]. Kad je diktatura [[Kraljevina Jugoslavija|jugoslavenskog]] [[kralj]]a [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandra I. Karađorđevića]] [[1929.]] godine dokinula Hrvatski orlovski savez, sva hrvatska mladež iz orlovstva prelazi u novoosnovanu katoličku omladinsku organizaciju križarstva - Veliko križarsko bratstvo i Veliko križarsko sestrinstvo. Žanko je i u križarstvu angažiran i član je njegova vodstva. Istodobno je aktivan i u Katoličkoj akciji. Surađivao je u časopisu ''[[Hrvatska smotra]]'' kao kazališni kritičar i esejist, a jedno vrijeme bio je i urednik. Kao intelektualac katoličke orijentacije, surađivao je i u drugim publikacijama katoličkog smjera (''Franjevački vjesnik'', ''Katolički tjednik'', ''Križ'', ''Život'' i inima). Godine [[1935.]] objavljuje antologiju ''Hrvatska marijanska lirika''. Žanko je bio dobar govornik [[Francuski jezik|francuskog jezika]] i volio je [[Francuska|francusku]] [[Kultura|kulturu]] i [[Francuska književnost|književnost]], pa je često prevodio s francuskog jezika na [[hrvatski jezik]]. Objavljivao je [[Kazališna kritika|kazališne]] i [[Književna kritika|književne kritike]] te prikaze u časopisima i novinama (''Nedjelja'', ''Prosvjetni život'', ''Obzor'', ''Život'', ''Hrvatska smotra'', ''Hrvatska pozornica'', ''Hrvatski narod'' i inima).<ref name="enciklopedija.hr">[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=67636 Žanko, Dušan], enciklopedija.hr, pristupljeno 2. ožujka 2019.</ref>
=== Drugi svjetski rat i
U predratnim vremenima, aktivan je kao hrvatski nacionalist, te s velikim odobravanjem dočekuje nastanak
U svibnju 1945. napušta domovinu i nalazi se u izbjegličkoj skupini koju saveznici iz Austrije prebacuju u saveznički zarobljenički logor u Fermu gdje je bilo 2.400 hrvatskih logoraša i u kojem je boravio od [[1945.]] do [[1947.]] godine. Za to vrijeme izabran je za predsjednika logorskog odbora. Potom studira godinu dana u Rimu na Papinskom sveučilištu Gregorijani, na Antonijanumu i Papinskom orijentalnom institutu. Koncem travnja 1947. Englezi su iz Ferma odvezli dvadeset hrvatskih izbjeglica, od kojih su deset izručili Jugoslaviji, a ostale su, među njima i Žanka, smjestili u rimsku tamnicu „Regina Elena“. Iz te tamnice oslobodili su Žanka i još pet Hrvata, skupina hrvatskih mornara s Crnog mora, a vođa pothvata bila je ličanka Anka Rukavina, inženjerka agronomije. Žanko bježi u [[Argentina|Argentinu]], u mjesecu travnju [[1948.]] godine, gdje postaje upraviteljem knjižnice u velikom isusovačkom kolegiju u San Miguelu kraj [[Buenos Aires]]a. Tu je s ocem I. Quilesom, S.J. organizirao je, [[1952.]] godine, ''Međunarodnu bibliografsku izložbu filozofije XX. stoljeća''.▼
S početkom mandata intendanta HNK, u dogovoru s ratnim zločincem, ministrom u NDH [[Mile Budak|Milom Budakom]] biva odgovoran za pretvaranje kazališta u propagandnu instituciju i sustavno provođenje ustaške rasnih zakona, najavljujući čišćenje repertoara i osoblja. Objavio je tekst "Etička osnova ustaštva" u kojem se oštro obrušio na "srbstvo, jugoslavenstvo, židovstvo, masoneriju, lenjinizam i stari bolesni liberalizam", zaključivši da jedino ustaštvo može "razjuriti to leglo truleža i uspostaviti jedan autoritet u službi za opće dobro i moralnost".
Pod njegovim ravnanjem NHK, svi zaposlenici nehrvatskog porijekla i oni u braku s osobama nehrvatskog porijekla, morali su ispuniti Izjave o rasnoj pripadnosti, a svi umjetnici koji su se prijavljivali za posao u kazalištu, morali su upisati i podatke o vjeri i porijeklu poput "rimokatoličke vjere kao što su i moji roditelji bili iste vjere“, "ispravan Hrvat“, "nacionalno svjestan Hrvat" ili "čistokrvni arijevac“.
Već u prvim mjesecima uspostave tzv. NDH, otpušteni su etnički Židovi: operetna subreta [[Margita Dubajić]], dramske glumice [[Paula Herzberger]] i [[Ivica Tanhofer]] (rođena Braun), supruga glumca i redatelja Tomislava Tanhofera, [[Gjuro Deutsch]], prva violina orkestra. Operni solist [[Leo Mirković]] ostao je u angažmanu kazališta, ali nije bio na sceni te je netom kasnije uhićen i poslan u logor. Jedna od najpoznatijih glumica koje su otpuštene bila je i [[Lea Deutsch|Lea (Dragica) Deutch (Dajč)]], dječja glumica koja je 1943. godine skončala u stočnom vagonu na putu za Auschwitz.
Intendant Žanko se ubrzo uselio u zagrebačku vilu židovskog industrijalca [[Dragan Klaić|Dragana Klaića]] (Klajna) u Hercegovačkoj ulici 76, kojem se gubi trag.
Nakon otpuštanja etničkih Židova, uslijedilo je i otpuštanje masona: dirigent [[Krešimir Baranović]] i ravnatelj Drame [[Josip Badalić]] završili su u zatvoru u Staroj Gradišci. Zatim su otpušteni dramaturg [[Slavko Batušić]] te operni solisti [[Josip Križaj]] i [[Drago Hržić]].
Nakon bijega dijela zaposlenika okupljenih oko Vjekoslava Afrića u partizane, pobjegli su i [[Vladimir Nazor]], [[Ivan Goran Kovačić]], [[Mladen Šerment]] i [[Josip Bobi Marotti|Josip "Bobi" Marotti]]. Intendant Žanko je zatražio od Ustaškog redarstva popis političkih sumnjivaca u kazalištu, na kojem su se našli Branko Gavella, [[Dubravko Dujšin]], [[Božena Kraljeva]], [[Tito Strozzi]] i drugi umjetnici.
Sljedeći na redu došli su pravoslavci: glumica [[Bela Krleža]] te redatelji [[Branko Gavella]] i Tito Strozzi, inače etnički Hrvat koji je bio službeno prešao na pravoslavlje zbog ženidbe s ruskom balerinom.<ref>{{Citiranje weba|title=ZNATE LI KO JE LEA DEUTSCH: Potresna priča o zagrebačkom "čudu od djeteta" koje je skončalo u vozu za Auschwitz, Buka magazin, 2019-01-29|url=https://6yka.com/bih/znate-li-ko-je-lea-deutsch-potresna-prica-o-zagrebackom-cudu-od-djeteta-koje-je-skoncalo-u-vozu-za-auschwitz|url-status=live}}</ref>
28. listopada 1943. godine imenovan je izvanrednim poslanikom II. reda i odlazi u Francusku te se nalazi u [[Pariz]]u kao voditelj Kulturno-gospodarskog izaslanstva NDH u Francuskoj.<ref name="Bio-biblio" /> Od [[1944.]] godine na čelu je Hrvatskog saveza kulturnih i prosvjetnih društava. Kratko vrijeme je bio na čelu hrvatske misije u Vichyu, odakle se nakon savezničkog iskrcavanja na Normandiji, vraća u Zagreb.
=== Emigracija ===
▲U svibnju 1945. napušta domovinu i nalazi se u izbjegličkoj skupini koju saveznici iz Austrije prebacuju u saveznički zarobljenički logor u Fermu gdje je bilo
RAZGOVOR S ANKOM RUKAVINA", Politički zatvorenik, godina XVIII. - srpanj/kolovoz 2008., broj 196/197|url=https://www.hdpz.hr/wp-content/uploads/2021/04/Politicki-zatvorenik-196_197.pdf|url-status=live}}</ref>. Žanko bježi u [[Argentina|Argentinu]], u mjesecu travnju [[1948.]] godine, gdje postaje upraviteljem knjižnice u velikom isusovačkom kolegiju u San Miguelu kraj [[Buenos Aires]]a. Tu je s ocem I. Quilesom, S.J. organizirao je, [[1952.]] godine, ''Međunarodnu bibliografsku izložbu filozofije XX. stoljeća''.
Godine [[1954.]] prelazi u [[Venezuela|Venezuelu]], u [[Caracas]], gdje najprije na Katoličkom sveučilištu Andrés Bello predaje "Povijest ideja" (od 1954. do 1956. godine)<ref name="Bio-biblio"/> i radi kao knjižničar na Katoličkom sveučilištu. Potom radi kao privatni činovnik od 1956. do 1961. godine,<ref name="Bio-biblio"/> a [[1961.]] godine postaje profesor humanističkih znanosti na Centralnom sveučilištu u Venezueli i Agronomskom fakultetu u Maracayu, gdje je predavao bibliografsku dokumentaciju i tehničke komunikacije. Na Sveučilištu je ostao sve do smrti.
Line 26 ⟶ 45:
== Pjesništvo ==
Pisao je i pjesme, a najpoznatija mu je pjesma u prozi ''Anđeo čuvar Hrvatske'' iz [[1949.]] godine.<ref name="enciklopedija.hr"/>
== Djela ==
| |||