Neptun: razlika između inačica

| sastav_atmosfere = <li>80 ± 3,2% [[vodik]] <li>19 ± 3,2% [[helij]]<br><li>1,5 ± 0,5% [[metan]]<br><li> ~ 0,019% [[deuterij]] <li> ~ 0,000 15% [[etan]] <br> oblaci: <li>amonijak (NH₃) <li> [[voda]] (H₂O) <li> amonijev hidrogensulfid (NH₄HS) <li> metan (CH₄)

}}

 

Otkriven [[23. rujna]] [[1846.]],<ref name="en1">{{cite web |url=http://www.solarviews.com/eng/neptune.htm |title="Neptune" |language=engleski}} solarwiews.com (12. svibnja 2011.)</ref> Neptun je prvi planet pronađen matematičkim izračunima umjesto empirijskim promatranjima. Nepredvidljive promjene u orbiti [[Uran (planet)|Urana]] uvjerile su francuskog astronoma [[Alexis Bouvard|Alexisa Bouvarda]] da mu na orbitu utječe [[gravitacija]] nepoznatog planeta. Neptun je u konačnici uočio [[Johann Galle]] unutar stupnja od lokacije koju je predividio [[Urbain Le Verrier]]. Uskoro je otkriven i njegov najveći prirodni satelit [[Triton (mjesec)|Triton]], dok je preostalih dvanaest otkrivano pomoću [[teleskop]]a sve do [[20. stoljeće|20. stoljeća]].

 

Sastav Neptuna sličan je [[Uran]]ovom sa zajedničkom osobinom da se razlikuju od plinovitih divova [[Jupiter]]a i [[Saturn]]a. Neptunova [[atmosfera]], iako slična plinovitim divovima, uz [[vodik]] i [[helij]] sadrži veće količine [[Volatili (astronomija)|volatila]] poput [[voda|vode]], [[amonijak]]a i [[metan]]a.

 

Suprotno relativno bezličnoj atmosferi Urana, Neptunova atmosfera je prepoznatljiva po svojim aktivnim i vidiljivim vremenskim obrascima. Tako je na primjer tijekom prolaska sonde [[Voyager 2]] 1989. godine na [[južna polutka|južnoj polutki]] primijećena [[Velika tamna pjega]] usporediva s Velikom crvenom mrljom na Jupiteru. Ovakve vremenske pojave pokreću najsnažniji [[vjetar|vjetrovi]] u cijelom [[Sunčev sustav|Sunčevom sustavu]] sa zabilježenim brzinama od čak 2 100 [[Kilometar na sat|km/h]].<ref name="en16">{{cite journal |author=Suomi, V. E.; Limaye, S. S.; Johnson, D. R. |title=High Winds of Neptune: A possible mechanism |journal=[[Science]] |year=1991 |volume=251 |pages=929–932 |url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1991Sci...251..929S |doi=10.1126/science.251.4996.929}}</ref> Zbog velike udaljenosti od Sunca, Neptunova vanjska atmosfera jedno je od najhladnijih mjesta u Sunčevu sustavu s temperaturama na vrhovima oblaka od oko −218 °C (55 K). Temperature u središtu planeta iznose preko 5 000 [[celzij|°C]].<ref name="en17">{{cite journal |author=Hubbard, W. B |title=Neptune's Deep Chemistry |journal=Science |year=1997 |volume=275 |pages=1279–1280 |url=http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/9064785 |doi=10.1126/science.275.5304.1279}}</ref><ref name="en18">{{cite web |url=https://www.gsi.de/informationen/wti/library/plasma2006/PAPERS/TT-11.pdf |title="Interior models of Jupiter, Saturn and Neptune" |language=engleski |access-date=12. kolovoza 2012. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110718120920/https://www.gsi.de/informationen/wti/library/plasma2006/PAPERS/TT-11.pdf |archivedate=18. srpnja 2011.}} gsi.de (14. svibnja 2011.)</ref> Neptun ima slabe i fragmentirane planetarne prstenove koji su možda otkriveni tijekom 1960-ih, no sa sigurnošću su potvrđeni tek 1989. s Voyagerom 2.<ref name="en19">{{cite web |url=http://www.nytimes.com/1982/06/10/us/data-shows-2-rings-circling-neptune.html |title="Data shows 2 rings circling Neptune" |language=engleski}} nytimes.com (14. svibnja 2011.)</ref>

[[Ekvator]] mu je otklonjen od ravnine staze za 28,3°. Zbog brze je vrtnje splošten. U plavičastoj atmosferi, na temperaturi od –220 °C, pušu vrlo brzi vjetrovi (oko 2000&nbsp;km/h, brže nego na ikojem planetu) i lebde [[oblaci]] metana s mnogo vrtloga, od kojih je najveći Velika tamna pjega, obrubljena bijelim cirusima. S približavanjem Suncu (na [[elipsa|eliptičnoj]] stazi) oblaci se jače razvijaju, vjerojatno zbog toplije i dinamičnije atmosfere. Neptun ima unutrašnji izvor topline koji temperaturi njegove površine pridonosi više nego [[Sunčeva svjetlost|Sunčevo zračenje]]. [[Magnetsko polje]] mu je slabije od polja drugih divovskih planeta, a os polja jako je nagnuta prema osi vrtnje – za 47°, pri čem je udaljena 0,5 polumjera od planetnoga središta. Neptun ima [[ionosfera|ionosferu]] i [[Van Allenovi pojasi zračenja|radijacijske pojaseve]], a u središtu ima stjenovitu jezgru Zemljine veličine te plašt bogat vodom, metanom i amonijakom. Ima i 5 odvojenih tamnih prstenčića nepoznata sastava. Najveći mu je [[Triton (mjesec)|satelit Triton]] s promjerom 2706 km (otkrio ga je William Lassell 1846.); njegova je staza jako nagnuta prema planetnom ekvatoru i satelit se giba [[Retrogradno gibanje|retrogradno]].<ref>'''Neptun''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=43437] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

 

 

Zbog toga što je jako daleko i godina mu traje 165 Zemaljskih godina, među zvijezdama se prividno giba vrlo sporo. Sa Zemlje se u najboljem slučaju vidi kao blijedoplava pločica [[kutni promjer|kutnog promjera]] 2[[Stupanj (kut)|"]].<ref>[[Vladis Vujnović]] : "Astronomija", Školska knjiga, 1989.</ref>

 

Najbliži prilaz Neptunu Voyager 2 je ostvario [[25. kolovoza]] 1989. Budući da je ovo bio posljednji planet s kojim se letjelica mogla susresti, odlučeno je da se obavi blizak prelet satelita Tritona bez obzira na posljedice koje bi to moglo imati na putanju. Snimke poslane natrag na Zemlju postale su osnova cjelovečernjeg programa ''Neptune All Night'' na [[Public Broadcasting Service|PBS-u]] 1989.<ref name="en121">{{cite web |url=http://www.seti.org/about-us/voices/phillips-080503.php |title=Fascination with Distant Worlds |language=Engleski |access-date=12. kolovoza 2012. |archive-date=3. studenoga 2007. |archive-url=https://web.archive.org/web/20071103094424/http://www.seti.org/about-us/voices/phillips-080503.php |url-status=dead }} seti.org <small>''via''</small> web.archive.org (19. ožujka 2012.)</ref>

Tijekom preleta planeta bilo je potrebno 246 minuta da signali dođu do Zemlje. Letjelica je izvela bliski susret sa satelitom Nereidom prije nego što se 25. kolovoza približila na 4400&nbsp;km od Neptunove atmosfere nakon čega se istoga dana približila najvećem satelitu Tritonu.<ref name="en122">Burgess (1991.): str. 46 – 55.</ref>