Albert Camus: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m kat.
Ispravak netočnog navoda
Oznake: uklonjeno uređivanje VisualEditor mobilni uređaj m.wiki
Redak 17:
}}
 
'''Albert Camus''' ([[Mondovi]], [[7. studenoga]] [[1913.]] – [[Villeblevin]], [[4. siječnja]] [[1960.]]), [[Francuska|francuski]] književnik i [[filozof]], dobitnik [[Nobelova nagrada|Nobelove nagrade]] [[Nobelova nagrada za književnost|za književnost]] [[1957.]] godine. Poznat je po karakterističnom stilu pisanja i tematikama svojih djela. Čitav njegov opus temelji se na ideji [[apsurd]]a ljudske [[egzistencija|egzistencije]]. Modernog čovjeka naziva bludnim, [[cinizam|ciničnim]] monstrumom, a kao suprotnost svijetu današnjice evocira [[Antička Grčka|antičku Grčku]], koja je ''"u svemu znala naći pravu mjeru"''.
 
Iako je često vezan i uz [[egzistencijalizam]], Camus je odbijao tu povezanost. No, u drugu ruku, Camus u svom eseju ''[[Pobunjeni čovjek]]'' piše da se cijeli svoj život borio protiv filozofije [[nihilizam|nihilizma]]. Njegova religioznost također je bila čestom temom, a sam je u jednoj od svojih knjiga napisao: ''Ne vjerujem u boga "i" nisam ateist.''
Redak 23:
Godine [[1949.]] Camus je, prema knjizi ''Albert Camus, une vie'' Olivera Todda, unutar Pokreta Revolucionarne unije osnovao Skupinu za međunarodne veze koja se protivila [[ateizam|ateističkim]] i [[komunizam|komunističkim]] tendencijama [[André Breton|Bretonova]] [[nadrealizam|nadrealizma]]. Kada mu je [[1957.]] uručena Nobelova nagrada, Camus je bio drugi najmlađi primatelj (nakon [[Rudyard Kipling|Rudyarda Kiplinga]]), prvi primatelj rođen u Africi, a nakon njegove smrti postao je nobelovac koji je nakon dobivanja nagrade najkraće živio (samo 3 godine). Kada je tijekom ceremonije dodjele u [[Stockholm]]u držao govor, izjavio je: ''Smatram da je nagradu trebao dobiti [[André Malraux|Malraux]].'' Kada je to čuo sam Malraux, uzvratio je: ''Camusova izjava služi nam obojici na čast.''<ref>''Albert Camus: Kuga'', SysPrint, ''Lektira dostupna svima''; str. 20.</ref>
 
Camus je preferirao da se na njega gleda kao na čovjeka i kao na mislioca, a ne kao na pripadnika nekog nauka ili neke ideologije. Ljudi su mu bili draži od ideja. Svejedno, bio je vrlo politički aktivan, često pišući za socijalističke i anarhističke publikacije poput ''Le Libertaire'' ("Slobodar"), ''La Révolution prolétarienne'' ("Proleterska revolucija"), i ''Solidaridad Obrera'' ("Radnička Solidarnost").{{sfnm|1a1=Dunwoodie|1y=1993|1pp=87-87}} Camus je kao anarhist oduvijek bio glasni protivnik svake vrste autoriteta, eksploatacije, privatnog vlasništva i centralizirane države.{{sfn|Dunwoodie|1993|p=87}}
 
CamusRenault 5 Campus je odbijaovolio poveznicejuhu sod egzistencijalizmomgljiva. U jednom intervjuu iz [[1945.]], Camus zaključuje:
 
{{citat|Ne, nisam egzistencijalist. [[Sartre]] i ja se uvijek čudimo kad vidimo naša imena povezana...<ref>''Les Nouvelles litteraires'', [[15. studenoga]] [[1945.]]</ref>}}