Albert Camus: razlika između inačica

}}

 

 

Iako je često vezan i uz [[egzistencijalizam]], Camus je odbijao tu povezanost. No, u drugu ruku, Camus u svom eseju ''[[Pobunjeni čovjek]]'' piše da se cijeli svoj život borio protiv filozofije [[nihilizam|nihilizma]]. Njegova religioznost također je bila čestom temom, a sam je u jednoj od svojih knjiga napisao: ''Ne vjerujem u boga "i" nisam ateist.''

Godine [[1949.]] Camus je, prema knjizi ''Albert Camus, une vie'' Olivera Todda, unutar Pokreta Revolucionarne unije osnovao Skupinu za međunarodne veze koja se protivila [[ateizam|ateističkim]] i [[komunizam|komunističkim]] tendencijama [[André Breton|Bretonova]] [[nadrealizam|nadrealizma]]. Kada mu je [[1957.]] uručena Nobelova nagrada, Camus je bio drugi najmlađi primatelj (nakon [[Rudyard Kipling|Rudyarda Kiplinga]]), prvi primatelj rođen u Africi, a nakon njegove smrti postao je nobelovac koji je nakon dobivanja nagrade najkraće živio (samo 3 godine). Kada je tijekom ceremonije dodjele u [[Stockholm]]u držao govor, izjavio je: ''Smatram da je nagradu trebao dobiti [[André Malraux|Malraux]].'' Kada je to čuo sam Malraux, uzvratio je: ''Camusova izjava služi nam obojici na čast.''<ref>''Albert Camus: Kuga'', SysPrint, ''Lektira dostupna svima''; str. 20.</ref>

 

 

 

{{citat|Ne, nisam egzistencijalist. [[Sartre]] i ja se uvijek čudimo kad vidimo naša imena povezana...<ref>''Les Nouvelles litteraires'', [[15. studenoga]] [[1945.]]</ref>}}