Gensko inženjerstvo: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
SashatoBot (razgovor | doprinosi)
m wp
Redak 3:
Razvoj tih postupaka omogućio je upoznavanje građe i organizacije velikoga broja gena različitih organizama, uključujući i [[čovjek]]a, te mogućnost [[industrija|industrijske]] proizvodnje [[bjelančevine|bjelančevina]] pomoću [[mikroorganizmi|mikroorganizama]] u koje su ugrađeni sintetički ili prirodni geni [[virus (biologija)|virusa]], [[bakterije|bakterija]], [[gljive|gljiva]] i viših organizama, uključujući i čovjeka. Danas je moguće sintetizirati bjelančevine [[eukarioti|eukariota]] u [[prokarioti|prokariotskim]] stanicama. Te [[stanica|stanice]] proizvode [[inzulin]], [[interferon]], [[interlukine]] i [[somatotropin|hormon rasta]] te rekombinantna [[cjepivo|cjepiva]]. Postupci koji se primjenjuju u genetičkom inženjerstvu uglavnom su [[enzimi|enzimski]] i molekularno-biološki te klasični postupci mikrobne [[genetika|genetike]].
 
== Proces ==
== Postupak == <!-- ili neki drugi podnaslov ? -->
 
Jedna od dviju DNK mora biti [[plazmidplazmidi|plazmidskog]]skog ili [[virus]]nog podrijetla i mora posjedovati gene koji će joj dati sposobnost da se autonomno replicira u odgovarajućim stanicama. Ova DNK, koju nazivamo [[vektorska DNK|vektor]]om, služi za repliciranje one druge DNK. Druga DNK, koja je zapravo predmet proučavanja i koju želimo razmnožiti, naziva se stranom, jer u pravilu nije srodna niti s vektorskom DNK niti sa stanicom u koju će ući nakon spajanja sa vektorom.
 
Za reakciju spajanja vektorske i strane DNK upotrebljava se naziv rekombinacija in vitro, dok se produkt reakcije naziva [[rekombinantna DNK|rekombinantnom DNK]]. Da bi se [[molekule]] rekombinantne DNK autonomno replicirale, treba ih unijeti u bakterijske ili kakve druge za to prikladne stanice. Unošenje rekombinantne DNK u stanice naziva se [[transformacija|transformacijom]] ili [[transfekcija|transfekcijom]], ovisno o tome služi li kao vektor plazmidska ili viralna DNK.