Kendo: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 1:
== Kendo == (nedovršeno)
'''Kendo''', jap. kĕn'dō (''ken'' - mač; ''do'' - put, način). [[Japan]]ska borilačka vještina i sport. [[Mačevanje]] dugim "mačem", točnije štapom sa štitnikom za ruke (''[[shinai]]'') izrađenim od međusobno povezanog bambusova pruća. Cilj je pogoditi protivnika u sredinu glave (''men''), lijevu (''hidari-men'') ili desnu (''higi-men'')stranu glave, grlo (''tsuki''), slabine (''tare'') ili podlaktice (''do''). Prilikom vježbanja koristi se zaštitna oprema - [[kendogi]], koja se satoji od karakteristične kacige izrađene od debelog pamučnog materijala, s jakim metalnim štitnikom za lice, zaštitnog oklopa za središnji dio tijela, posebnim opasačem koji štiti donji dio trbuha i štitnicima za podlaktice.
'''Kendo danas'''
Danas kendo vježbaju milijuni muškaraca, žena i djece u svijetu. Kendo nije popularan samo u Japanu, nego su se zaljubljenici u ovu vještinu raširili i po Koreji, Sjedinjenim američkim državama, Kanadi, Južnoj Americi, Europi i Australiji.
Suvremeni kendo razvio je snažnu sportsku crtu. Japansko kendo prvenstvo glavni je sportski događaj u Japanu i televizija ga prenosi svakog studenoga. Od nekadašnje privilegije ratničke klase, danas u ovom sportu sudjeluje širok krug ljudi, različite socijalnog i imovinskog statusa. Ipak, kendo se još uvijek smatra "gospodskim" sportom i zadržava stanovitu mističnost.
Stroge formalnosti održale su se i danas u gotovo svim fazama kendo treninga. Krute metode treninga dijelom se mogu objasniti vojnom tradicijom ove vještine. Međutim, mnoge prednosti kriju se u tako detaljnim pravilima ponašanja u ''dojo''-u (dvorani za vježbanje).
Uspostavljanjem striktnih pravila ponašanja, učenici kendo-a u mogućnosti su sudjelovati u visoko kvalitetnom treningu u gotovo svakoj zemlji svijeta. Također, razrađeni standardi omogućuju sigurno okružje, gdje učenici mogu vježbati punom snagom s minimalnom ili nikakvom mogućnošću ozljede.
Učenicima kendo-a savjetuje se da promatraju starije učenike (''sempai''-je) kako bi se naučili pravilnom ponašanju. Stariji učenici trebali bi služiti kao primjer i prema njima se odnosi s poštovanjem. ''Sensei'', učitelj, ispravlja samo starije učenike, a od svih ostalih se očekuje da prihvate takvu kritiku.
'''Povijest'''
Mačevanje (''[[kenjutsu]]'') sastavni je dio japanske kulture još u najranijim sačuvanim zapisima te zemlje. Podaci o mačevanju mogu se pronaći u
Tijekom feudalnog razdoblja u Japanu, mač je bio važno sredstvo u uspostavljanju društvene i političke vlasti. U ranijoj japanskoj povijesti prevladavali su ratovi između raznih provincija. Feudalni gospodari upošljavali su vojske ratnika – ''[[samuraja]]'', kako bi obranili svoj posjed, osvojili protivnički i održali red. ''[[''Bushido'']]'', ili "put ratnika", vojno-feudalni kodeks također vuče korijene iz toga razdoblja i uvelike je utjecao na japansko društvo tog vremena. Mačevanje je bilo osnovna disciplina u vojnoj obuci i vladari su poticali strogo i sistematično uvježbavanje. Učitelji mačevanja bili su visoko cijenjeni od feudalnih gospodara i moćni vojvode ulagali su znatne napore kako bi prepoznali i angažirali najbolje mačevaoce u zemlji. Od učitelja mačevanja često se očekivalo da preuzmu i vojno i moralno vodstvo nad svojim štićenicima. Godine 1603. uspostavlja se šogunat Tokugawe i započinje razdoblje mira, u kojemu dolazi do pravog procvata mačevanja. Ratnička (''Bu'') obuka samuraja bila je savršena zamjena za akademsko i društveno (''Bun'') školovanje s obzirom na potrebu razvoja dobro formirane i odgojene ličnosti.
Vještina mačevanja razvijala se usporedno s tehnologijom, kulturom, te razvojem filozofije u japanskom društvu. Na primjer, otkrića u metalurgiji do kojih su došli kovači mačeva mogla su se primjeniti i na drugim područjima. Jedno od najintrigantnijih primjera je način na koji se japansko mačevalaštvo povezalo s proučavanjem [[Zen]] budizma, koji je pronašao put do Japana od Indije, preko Kine.
Jedan od najpoznatijih samuraja tog vremena, [[Miyamoto Musashi]], u svojoj knjizi
'''Oružje koje se koristi:'''
'''''Bokken''''' (''bokuto'') – čvrsti drveni mač koji služi kod izvođenja kate
''''Shinai'''' – mač od bambusovog pruća
'''Odjeća:''' - ''[[kendogi]]''
''''Keikogi'''' – pamučna ili svilena bluza
Line 39 ⟶ 44:
'''Rangiranje'''
Sustav rangiranja koji se koristi u kendo-u naziva se ''[[Dan to Kyu]]''. U skladu s japansko-engleskim kendo riječnikom, rang ''dan'' korišten je u judo-u 1883. ''Kyu'' rangiranje prvobitno je korišteno u tokijskoj Policijskoj upravi 1885. Godine 1908. tokijska Viša škola prvi put je upotrijebila ''dan'' sustav rangiranja u kendo-u. Danas, oba sustava se koriste. Najniži rang je šesti ''kyu'', koji se kreće nagore prema prvome ''kyu''. Nakon ''kyu'' stupnjeva počinju ''dan'', majstorski stupnjevi. Najniži ''dan'' stupanj prvi je ''dan'', koji se kreće naviše prema desetome. Kendoisti ne nose nikakav vidljivi znak ranga.
'''Tehnike i metode treninga'''
Line 71 ⟶ 77:
- duhovna i fizička spremnost na napad (''zanshin'').
'''''Suburi''''' kombinira osnovni zamah preko glave s kretanjem naprijed i nazad. Cilj je njegovati gladak i slobodan zamah koji je pravilno usklađen s radom nogu. Još jedan važan cilj
'''''Kirikaeshi''''' je vježba koja se obavlja s partnerom, a sastoji se od uzastopnih napada na središnji dio glave, ''men''. Vježba obično počinje napadom na središnji ''men'', nastavljajući se napadom na lijevu i desnu stranu. Iako metoda
'''''Uchikomi''''' (napad jednim korakom) je vježba osmišljena da omogući učeniku napad na pasivnog protivnika (primatelja). Primatelj služi kao meta učeniku koji ga napada i slijedi kao u stvarnoj borbi. Kod ove vježbe usavršava se koordinacija udarca mačem, kretanja tijela i smišljanje napada. Cilj je uskladiti fizičku i mentalnu snagu nad ciljem u određenom trenutku.
'''''Kakari geiko''''' – (vježbanje napada) izvodi se s partnerom, obično učenik s učiteljem. Učitelj osigurava metu, a učenik je mora napasti što prije nakon što se pojavi. Obično se mete pojavljuju kontinuirano jedna za drugom, pa učenik mora napadati bez prestanka, dok učitelj ne završi s vježbom. Kakari geiko je osmišljen da se nauči uočavati otvaranja i napadati bez oklijevanja.
''Waza'' vježbe predstavljaju određene borbene taktike. Obično se vježba fokusira na pojedinačnu tehniku koja pomaže učeniku da nauči kako i zašto neka tehnika funkcionira
| |||