Razlika između inačica stranice »Suradnik:Sauly/Stranice za raspucavanje«

Ćiril i Metod su se rodili u Solunu. U vrijeme Rimljana Solun je bio glavni grad rimske pokrajine Makedonije, a u bizantsko doba bio je prvi iza Carigrada. Otac Ćirila i Metoda bio je Leon, namjesnik solunskog vojvode, rodom Grk. Bio je vrlo ugledan i u dobrim vezama s carskom obitelji. Ime njihove majke nije poznato. U obitelji je bilo više djece. Metodíje se rodio oko 815. godine, a Konstantin, kasnije prozvan Ćiril, 826. godine. Oba su od djetinjstva govorili slavenskim jezikom jer je u to vrijeme oko Soluna živio velik broj Slavena. Stariji brat Metodije stupio je po očevom primjeru u državnt službu, te postaje carski namjesnik negdje u Makedoniji, među Ohridskim jezerom i Vardarom. Nije ostao dugo u službi jer je spoznao Božji poziv. Povukao se na goru Olimp, koja je u to doba bila puna monaha i pustinjaka, kao i kasnije i gora Atos kod Soluna. Najmlađi od sedmero djece, Konstantin, je radi svoje velike nadarenosti bio poslan u Carigrad gdje mu je zaštitnikom bio očev prijatelj, carski kancelar Teoktist. Tu je Konstantin učio u visokoj školi u carskom dvorcu Magnara blizu crkve Sv. Sofije, gdje je tada cvala grčka svjetovna i crkvena znanost. Na toj su školi predavali prvi učenjaci onoga doba, među njima Leon i Focije, kasnije patrhjarh. Tu se Konstantin toliko istakao da su ga prozvali 'filozof'. Carski kancelar Teotist htio je da se Konstantin oženi pa da se posveti državnoj službi. No, on je poput svog brata Metodija težio za duhovnim staležom. Bojeći se da će ga siliti, pobjegao je i nekoliko se mjeseci skrivao u nekom stanu na morskoj obali. Kad su ga pronašli, ponudili su mu službu profesora na visokoj dvorskoj školi. Tako je Konstantín posao nekom vrstom profesora filozofije. Tu nije ostao dugo jer ga je srce vuklo u samoću. Ostavio je svijet i razdijelio svoju imovinu siromasima, te se pridružio bratu na Olimpu.
==drugi dio==
U samoći su oba brata živjela za Boga i svete knjige. Tu su se pripravljali za velika djela koja im je Bog namijenio. Bog ih jf odredio za apostole. Pred njima se otvorilo široko polje misionarskog rada. Konstantin je imao misionarsko putovanje u Bagdad i južnu Rusiju. Nakon misionarstva braća su se opet povukla na Olimp. 862. godine dođoše u Carigrad poslanici moravskog kneza rastislava moliti slavenske misionare. Grčki car Mihajlo III. posla onamo Konstantina i Metodija, koji su sf do tada proslavili uspješnim misionarskim radom. Braća shvatiše važnost svog poziva, pa se nastojahu pripremiti za svoj posao. Znali su da Slaveni tada nisu imali svojih knjiga ni pisma kojim bi izrazili sve glasove svog jezika, pa je Konstantin izumio slavenski alfabet. Počeo je na staroslavenski jezik prevoditi nedjeljna evanđelja i najpotrebnije molitve. Tako je Konstantin postao osnivač slavenske knjíževnosti. Ustanova slavenske kršćanske književnosti i slavenskog bogoslužja važna je prekretnica u povijesti slavenskih naroda. Slaveni su stali u vrstu obrazovanih evropskih naroda.
==treći dio==
1.045

uređivanja