Inačica od 14. siječnja 2008. u 16:26 uredi SpeedyGonsales (razgovor \| doprinosi) IP blok iznimke, Ophoditelji 34.094 edits međuwiki poveznice ← Starija izmjena		Inačica od 19. siječnja 2008. u 22:55 uredi ukloni ovu izmjenu Chomsky2093 (razgovor \| doprinosi) 268 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 16: Filozofi su dugo raspravljali da li složenost [[priroda\|prirode]] upućuje postojanje svrhovitog prirodnog ili natprirodnog dizajnera/stvorioca. Prvi zabilježeni argumenti za dizajnera kozmosa su u grčkoj filozofiji. U 4. stoljeću pr.Kr. [[Platon]] je pretpostavio «[[demijurg\|demijurga]]» velike mudrosti i inteligencije kao stvoritelja kozmosa u njegovom dijalogu Timej. [[Aristotel]] je isto razvio ideju kreatora-dizajnera kozmosa, često zvan [[nepokrenuti pokretač]] u svojem djelu [[Metafizika (Aristotel)\|Metafizika]]. U ''De Natura Deorum'' ili O prirodi bogova [[Ciceron]] je izjavio da "božanska moć se može naći u principima razuma koji prožimaju cijelu prirodu." Takav način razmišljanja primijenjen na natprirodnog dizajnera je postao poznat kao teleološki argument za postojanje Boga. Najpoznatiji oblici tog argumenta su bili izraženi u 13. stoljeću od strane [[Toma Akvinski\|Tome Akvinskog]] u svojem dijelu Summa Theologiae<ref>[[~~Thomas~~Toma ~~Aquinas~~Akvinski]], ''[[Summa Theologica\|Summa Theologiae]]''. "[http://www.faithnet.org.uk/AS%20Subjects/Philosophyofreligion/fiveways.htm Thomas Aquinas' 'Five Ways']" in ''faithnet.org.uk''.</ref> gdje je dizajn peti od pet dokaza za postojanje Boga i od [[William Paley\|Williama Paleya]] u njegovoj knjizi Prirodna Teologija (''Natural Theology'', [[1802]]).<ref>[[William Paley]], ''[http://www.hti.umich.edu/cgi/p/pd-modeng/pd-modeng-idx?type=header&id=PaleyNatur Natural Theology: or, Evidences of the Existence and Attributes of the Deity]'', 1809, London, Twelfth Edition.</ref> Paley je koristio analogiju urara koja se još koristi u argumentima inteligentnog dizajna. U ranom 19. stoljeću takvi argumenti su doveli do nečega što se zove [[prirodna teologija]], proučavanje prirode kao sredstvo za razumijevanje "uma boga". Taj pokret je pokrenuo strast za sakupljanjem [[fosil\|fosila]] i ostalih bioloških primjeraka koji su naposljetku dovelo do Darwinove teorije o [[evolucija\|porijeklu vrsta]]. Slično razmišljanje postuliranjem božanskog dizajnera je danas prihvaćeno od mnogih vjernika u teističku evoluciju koji smatraju modernu znanost i teoriju evolucije potpuno sukladne sa konceptom natprirodnog dizajnera. Inteligentno dizajn u kasnom 20. stoljeću se može vidjeti kao suvremeno razvijanje prirodne teologije koja želi promijeniti temelj znanosti i potkopati evolucijsku teoriju. Što se teorija evolucije proširivala da objasni više fenomena primjer držani kao dokaz dizajna su se mijenjali. Ali esencijalni argument ostaje isti: složeni sistemi impliciraju dizajnera. Primjeri predloženi u prošlosti uključuju [[oko]] (optički sistem) i pernato [[krilo]]; sadašnji primjeri su većinom [[biokemija\|biokemijski]]: [[protein\|proteinske]] funkcije, koagulacija [[krv\|krvi]] i [[bakterija\|bakterijski]] bič.

Inteligentni dizajn: razlika između inačica