Pantomima: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 2:
'''Pantomima''' je naziv za predstave u kojima [[glumac]] misli i osjećaje lika koji tumači prenosi samo pokretima [[tijelo|tijela]] i [[mimika|mimikom]], a bez uporabe [[riječ]]i. U [[19. stoljeće|19. stoljeću]] je u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] za pantomimu zabilježen naziv '''nijemoigra'''.
 
Pantomima pripada [[scenskoj umjetnosti]]. Njeno sredstvo za izražavanje je u prvoj liniji čovječije tijelo. [[Gramatika]] pokreta u pantomimi je uzeta najvećim dijelom iz svakodnevnog [[život]]a. Riječi, [[rekviziti]] i [[muzika]] nisu prisutni. Cilj pantomime nije razvijanje [[snage]] ili [[savitljivost]]isavitljivosti tijela, nego staviti tijelo pod kontrolu [[svjesnosti]]. To znači, da je pantomimicar sposoban da u svakome momentu (naprimjer dvije polovice tijela istovremeno, ali različito pokretati) svoje pokrete kroz svjesnost pobuditi.
 
 
Redak 17:
== Nastanak i razvoj pantomime u Europi ==
 
Nažalost, gledajući razvoj pantomime kroz različite [[epohe]], ne možemo naći opis koji se prenosio i razvijao sa koljena na koljeno, vec samo neke [[stanice]], koje su nastale pod određenim okolnostima govornog ili muzičkog teatra kao jedan [[nijemi]], tjelesno izraženi teatar.
Pantomima antike i današnja, [[moderna]] pantomima se razlikuje jedna od druge. Prva [[forma]] pantomime je nastala u antičko vrijeme. U Grčkoj, glumci su igrali [[mitološke]] tematike koje su gledaocima bile poznate. Hor koji se sastojao od 30 do 40 osoba je pjevao ili komentirao glumčeve namjere na sceni. Arena je primala i do 20.000 posjetilaca, i glumci su koristili velike [[maske]] te stajali na visokim štapovima kako bi bio viđen sa velikog odstojanja. Kasnije,u starom [[Rimu]] nastaje jedna teatar forma koja u središte pažnje stavlja nijemog solistu, pantomimičara. Pantomima je u starome rimu bila jako popularna, a glumci veoma cjenjeni.
 
Početak 17 vijeka je druga stanica u razvoju umjetnosti pantomime. Nastala je pod sasvim drugačijim okolnostima. Nekim teatrima, zakonom nije bilo dozvoljeno da govore, dok su neki teatri imali privilegije govora.Glumci koji su igrali u tišini, kroz pokrete su tražili nove teatralne puteve i na taj način uspjevali da izbjegnu zakon privilegiranih. Italianska [[Commedia dell arte]] koja je sa svojim karakterima Arlekina, Kolumbine, Kapitana, Pantalonea i sa svojim [[karakter maskama]] imala je najveći uticaj na teatre širom Europe.
Početkom 18 vijeka, u Parizu je nastupao legendarni [[Jean Gaspard Deburau]] (Žan Gaspard Debiro) u ulozi [[Pierrot]] (Pjeroa) u Thèàtre des Funambules. Njegova figura je [[melanholicni]], vječno [[zaljubljeni]] Pierrot sa dugim bijelim kostimom, koji u tišini podnosi bol neuzvraċene ljubavi, stajala je tada u kontrastu sa karakterima [[Melodrame]] koje su tada bile u [[modi]].
[[Umjetnost]] pantomime je uvijek bila povezana sa govorom ili plesom. Prvi put u [[istoriji]], se pantomima odvaja od govora, plesa i postaje samostalna umjetnost početkom 20. vijeka ali ne u teatru, nego u [[experimentalnom]] studiju od velikog reformiste moderne pantomime [[Etienne Decroux]] (Etien Dekrua). U [[Pariz]]u, u godini 1923, Etienne Decroux je počeo (rodjen 1898) sebe, a kasnije i druge da obučava pokretima tijela na sceni. Njegov cilj nije bio [[reformacija]] pantomime, nego napraviti jednu čistu umjetnost pokreta- [[Mime Corporel]]. Decroux [[analizira]] pokrete čovječijeg tijela pod [[geometrijskim]] okolnostima. Tako nastaje [[Inklinacija]](naklon), [[translacija]] (pomjeranje) i [[rotacija]] čovječijeg tijela kao osnova za sve predstojeće [[iluzorne tehnike]] pantomime. Pantomima dobija i svoju [[pedagogiku]] i gramatiku gemetrijskih pokreta.
 
Njegovi učenici su slavni [[Jean Louis Barrault]] (Žan Lui Baro) i [[Marcel Marceau]] (Marsel Marso). Marcel Marceau je kasnije Decroux-ov sistem razradio i napravio pristupačnim čitavoj teatar publici. Zahvaljujući djelovanju Marceaua na području pantomime, uspio je, da ovu umjetnost napravi svjetski poznatom.