Postanak tla: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 3:
Rastrošba započinje tektonskim [[sila|silama]] koje deformiraju stjensku masu i na kraju izazivaju pucanje [[stijena|stjenske]] [[masa|mase]] zbog ne mogućnosti ostvarivanja veće plastične [[deformacija|deformacije]]. Stvaranje prvih pukotina najčešće se odvija duž rasjeda. Stijena se i dalje lomi i sadržava sve više pukotina i prslina ''(mikropukotina)'' u koje tada ulazi voda. [[Voda]] je moćni razarač materijala i vrlo važan faktor rastrošbe stjenske mase. Voda mijenja svoj volumed do 11% pri promjeni [[agregatno stanje|agregatnog stanja]] iz tekućeg u kruto i tada kao [[led]] otvara i proširuje zatvorene pukotine. Vegetacija pronalazi primarne pukotine u stijenskoj masi i omogućuje daljnju rastrošbu snagom svog korjenja.
Dalje se [[abrazija|abrazijom]] usitnjavaju fragmenti osnovne stijene. [[gravitacija|Gravitacijom]] se transportiraju fragmenti stjene svih veličina. Gravitacija omogućuje otkidanje velikih blokova koji mogu
Na kraju procesa transporta dolazi do sedimentacije pa se kao konačni proizvod pojavljuje tlo. Taloženje ili sedimentacija je posljednja karika u nastanku tla. Taloženje počinje čim sile transporta oslabe. Smanjenjem brzine kretanja transportnog sredstva npr. vode smanjuje se vučna [[sila]]. Tako se najprije talože krupnije čestice, a na kraju u mirnoj vodi suspendirane čestice. ''Ako [[brzina]] vode na jednom profilu vodotoka varira, tada na istom profilu imamo čestice različite krupnoće. Na kraju taloženja se kao konačni proizvod pojavljuje '''tlo''' različitog [[granulometrijski sastav tla|granulometrijskog sastava]]''. <ref>Prof. dr. sc. Tanja Roje-Bonacci: ''Mehanika Tla''; Građevinski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split 1994.</ref>.
|