Feničani: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
→‎Sidro i život na brodu: {{Citation needed
Redak 21:
 
Feničani su poznavali sidro. Tako kapetan nije morao više izvlačiti svoju lađu na suho poslije sumraka, već je mogao ostati na bilo kojoj točci vode, pod uvjetom da je vrijeme bilo prilično mirno i more dosta plitko za usidrenje. Nisu poznavali čelična ili [[bronca|brončana]] sidra. Umjesto toga služili su se teškim stijenama ili vrećama od životinjskih koža koje bi ispunili kamenjem.
Ima jedan otsjek života na brodu, o kojemu bismo rado znali nešto više, to jest, kako su ovi davni moreplovci mogli nositi dovoljno hrane i pitke vode za tako duga putovanja? Dok su ostajali na Sredozemnom moru, s njegovim prikladnim lukama, oni su se po potrebi mogli iskrcati da prirede jelo i nabave svježe pitke vode. No pitanje je postajalo teže izvan gibraltarskih vrata i duž zapadne obale Afrike, gdje se i danas sva roba prevozi na obalu pomoću naročitih čamaca (lighter), jer uopće nema luka. Ali moramo se sjetiti, da su Feničani, kao sve [[Semiti|semitske]] rase te kao moderni [[Arapi]] i [[Berberi]], bili vrlo umjereni u svojim dnevnim potrebama{{Citation needed}} . Pregršt urmi ili suhoga grožđa bila je prosječnom mornaru dovoljna hrana za dvadeset i četiri sata. A od lončara istočnog Sredozemnog mora uzimali su posude za pitku vodu, dok vinogradari [[Gaj Julije Cezar|Cezar]]ove Galije nisu iznašli bačve, koje su skoro dvije tisuće godina bile jedino sredstvo, pomoću kojega su naši pomorci u prošlosti mogli prevoziti vino, pivo, rakiju i vodu.
Putovanja su bila duga i dosadna, koja su često trajala godinama, ovi davni moreplovci nisu tako teško osjećali{{Citation needed}} . Osim toga bilo je onih brojnih igara slučaja, koje su isto tako dio broda, koji dolazi iz Orijenta, kao i brodski štakori. Kad je putovanje bilo završeno, dijelio se plijen i onda je slijedilo nekoliko nedjelja burnog života i ljubavi i kockanja u krčmama domaće luke. I tad opet natrag na tvrdu dasku brodske palube, na put u Taršiš ili Beirut po one cedre s Libanonske gore, koje je njihov susjed kralj Salamun trebao za gradnju hrama u malom gradu feničkog zaleđa, a koje je trebalo u nizu divovskih splavova povući do Jafe.Ili je trebalo otploviti u maglom pokrivena sjeverna mora, gdje su neukroćeni divljaci imali vrlo dragocjenu kovinu, poznatu pod imenom kositar.