Inačica od 28. ožujka 2008. u 20:43 uredi Bengalka (razgovor \| doprinosi) 275 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 1. travnja 2008. u 16:04 uredi ukloni ovu izmjenu Bengalka (razgovor \| doprinosi) 275 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 1: '''Potaša'''-je naziv za [[kalijev karbonat]], K2CO3. On je mnoštvo malih bijelo-prozirnih, zrnatih i hidroskopnih kristalića, lako i dobro topljivih u vodi (93.7g u 100g vode), dajući lužnatu otopinu. Temperatura topljenja kalijevog karbonata iznosi 891°C. Pod uticajem kiselina podliježe raspadu na ugljikov dioksid i kalijev oksid. Svrstava se među prve napravljene (dobivene) čiste kemikalije iz prirode. Drugi naziv (stariji i prvi) je bio potaša (njem. Pottasche, od Pott: lonac + Asche:pepeo). Od 1500-tih godina, do početka XX.st. bila je jedna od najvažnijih industrijskih kemikalija. Danas se dobiva uvođenjem ugljikova dioksida u kalijevu lužinu (otopinu kalijeva hidroksida) ili pak elektrolizom nekih kalijevih soli, a rabi se u velikim količinama (među glavnim sastojcima) u proizvodnji stakla, pripravi drugih kalijevih soli, sapuna, za apsorpciju CO2, industriji keramike i fotografije, te za produkciju sredstava za pranje. Nekada se je pripravljala/o ispiranjem drvnoga pepela vodom i isparavanjem otopine do suhoga. Ta metoda je ovdje dolje opisana.<br> Otapa se na 20°C 112 g na 100 mL vode. Relativna gustoća na 20°C mu je 2.29 g/cm3. == Metoda povijesnog dobivanje kalijevog karbonata iz pepela == Line 8 ⟶ 9: Sporija metoda je bila takva da se je posuda prekrivala s nekojim materijalom koji ne propušta ni zrak ni vodu (npr. aluminjska folija ili pak plastična), da ne upadne koješta (nešto) kroz 1 dan stajanja. Vrhove čaše su se namazali s nečim masnim (npr. [[vazelin]]), jer većinom ono što se iskristalizira, iskristalizira se na stjenkama posude. Ti kristali se pokupe i rasprostru po nekoj podlozi koja ne upija ništa (npr. keramička pločica), da se posuše (sve jedno podloga ne smije upijati vlagu). Za njegovo pripravljanje se je uzimala na dnu obla metalna (mada može i staklena) posuda (zbog tlaka i podtlaka naravno, da ne pukne). Nečistoće su se odstranjivale pomoću prekristalizacije, tj. nečisti kristali se otope u malo vode pa se zagrijavaju (zagrijavanje ubrzava otapanje), dok se ne otope, pa se ostavi na miru neko vrijeme. Ako je previše ostajalo u otopini, uvijek se može [[uparavanje\|upariti]] (uparavati) na npr. pola volumena. Korisno je odvojiti kristale kad ostane malo matičnice. Tako se dobije puno čistije. Kod ove metode kao i kod gornje meže se (ujedno i nemora) isprati s vodom, da budu još čistiji, ukoliko je za proizvodnju [[staklo\|stakla]]. [[Kategorija:Kemija]] <!-- interwiki -->

Kalijev karbonat: razlika između inačica