Ivan Kozarac: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
malo wikipedizacije... nadam se da je dovoljno... |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
[[Slika:Ivan Kozarac.jpg|thumb|'''Ivan Kozarac''']]
'''Ivan Kozarac''' ([[Vinkovci]], [[8. veljače]] [[1885]]. - [[Vinkovci]], [[ 16. studenog]] [[1910]].), [[Hrvatska|hrvatski]] književnik, [[roman]]opisac, [[pripovjetka|pisac pripovjedaka]] i [[pjesnik]].
== Biografija ==
Ivan Kozarac rođen je u [[Vinkovci]]ma, 8. veljače, [[1885]]. godine. Potječe iz seljačke obitelji koja ga je uputila na školovanje. Upisuje se u gimnaziju, ali uspijeva završiti samo dva razreda. Kao trinaestogodišnjak, želeći izbjeći obiteljsko siromaštvo, zapošljava se kao pisarski vježbenik u Kotarskom sucu u Vinkovcima.
Od [[1900]]. do [[1906]]. godine, radi kao pisar u odvjetničkoj kancelariji Levina Plemića. [[1903]]. godine, Ivan se razbolijeva od [[tuberkuloza|tuberkuloze]], ali zbog toga ga ne oslobađaju vojne službe, te [[1907]]. godine odlazi u vojsku
(prvo u [[Petrovaradin]], a potom u [[Karlovac]]). [[1909]]. godine vraća se iz vojske u rodni grad, ali u jesen iste godine odlazi u [[Zagreb]] gdje je zaposlen kao poslovođa Nakladnog fonda Društva hrvatskih [[književnik]]a i društva redatelja.
U ljeto, [[1910]]. godine književnik i liječnik Milivoj Dežman upućuje ga na liječenje u [[Brestovac]]. Međutim, Ivan se već u rujnu neizliječen vraća u Vinkovce gdje samo dva mjeseca nakon povratka, umire u dvadeset i petoj godini života.
Ivan Kozarac u hrvatskoj književnosti djeluje samo četiri godine. Za života je objavio samo knjigu pripovijedaka «Slavonska krv», [[1906]]. godine, a ostale knjige su mu bile izdane tek nakon njegove smrti [[1911]]. godine.
Nije uspio na sebe privući određenu pozornost publike.
Kozarac je bio izraziti pripovjedač sela i života Šokadije. Reagira na sve društvene pojave u životu Slavonskog sela u doba nestanka Vojne krajine kad se u [[Slavonija|Slavoniji]] snažno rasplamsavala želja za slobodom.
Ivan mnogo piše o ženskoj pokvarenosti, kinđurenju i pomodarstvu. Zauzima i kritičan stav prema crkvi, raspusnom životu nekih svećenika i lažnom bogomoljstvu. Njegova ljubav prema rodnoj Slavoniji izbija iz svakog njegovog djela.
U njegovim [[roman]]ima i pjesmama najviše dolazi do izražaja opis slavonskog [[pejzaž]]a. Najistaknutiji motivi njegovog stvaralaštva bili su ljubav i sloboda.<br>
Prve pjesme bile su mu izrazito oponašateljske i diktantske.
Line 41 ⟶ 23:
i samrtnik, polupismen, samouk, a prebogat i rasipan u fikciji» .
Ivan Kozarac, čovjek gotovo bez škole, pisao je pretežito pučkim
jezikom, gotovo razgovornim stilom, štokavskom [[ikavica|ikavicom]]. Njegova djela prepuna su turcizama i mađarizama. Nije stilski uglađen, sa pravilima književnog standarda, ali je živ, slikovit i ritmičan.
Kozarac je bio pisac skladnih rečenica u kojima isprepliće ritmove
Line 59 ⟶ 39:
[[Đuka Begović]] doživio je kazališno uprizorenje.
Kozarčeva djela su «Slavonska krv» (1906.), «Izabrane pripovijetke» (1911.), «Đuka Begović» (1911.), «Pjesme» (1911.). <br>
Veliku zaslugu za tiskanje njegovih djela ima [[Dragutin Tadijanović]].▼
Zbog svog iznimnog pripovjedačkog talenta i zanimanja za likove, zaslužio je jedno od najznačajnijih mjesta među prozaicima svojeg vremena.▼
▲Veliku zaslugu za tiskanje njegovih djela ima
== Počasti ==
Njemu u čast se dalo ime književnoj [[nagrada Josip i Ivan Kozarac|nagradi Josip i Ivan Kozarac]].
▲likove, zaslužio je jedno od najznačajnijih mjesta među prozaicima
== Vanjske poveznice ==
Line 77 ⟶ 56:
{{DEFAULTSORT:Kozarac, Ivan}}
[[Kategorija:Hrvatski književnici]]
[[Kategorija:Hrvatski romanopisci]]
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]
<!-- [[Kategorija:Hrvatski pripovjedači]] -->
| |||