Trinitrotoluen: razlika između inačica

'''Trinitrotoluen''' (C7H5N3O6 ili C6H2(NO2)3CH3, '''TNT''', '''trotil''', tritol, '''trinitrometilbenzen''') je najslavniji do prije nedavno (50-ih godina prošloga stoljeća), jer su ga zamijenili [[ANFO|AN-FO]] eksplozivi) je nosio titulu najjačeg do tada poznatoga eksploziva. Svijetložuti (ponekad i blijedo-rumeni), kristalično-tekući eksploziv, bez mirisa, ali jako otrovan. Iz toluena[[toluen]]a je 1861.g. kemičar Joseph Wilbrand dobio, istina ne potpuno hemijski čist, TNT (trinitrotoluen). Tada je sasvim slučajno prvi put otkriven, ali je prvi put sinteziran 1902.g., a od 1910.g. se počeo na veliko proizvoditi, kao TNT-ov dinamit. Nitroglicerin je sličan spoj kao i on, jer se dobivaju nitriranjem s nitratnom i sumpornom kiselinom, ali su im pak različiti glavi sastavi, dok je u NG-a alkohol glicerol, u ovoga je toluen (metilbenzen).