Tetragram: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 11:
== U kršćanstvu ==
Slijedeći židovsku praksu i [[kršćani]] su se od samoga početka suzdržavali od izgovaranja i pisanja Božjeg imena, tako da se ono od najranijih dana kršćanstva izgovaralo i pisalo Κύριος (''Kyrios''), što znači da su kršćani židovskog porijekla govorili ''Adonaj'' (Gospodin). Osim riječi Κύριος, [[Novi zavjet|novozavjetni]] spisi imaju i naziv ''Ime'', što je također u skladu sa židovskom tradicijom. Već u prvom kršćanskom steljeću ovi će se isti naslovi pridavati i [[Isus|Kristu]], čime se jasno izriče da je prema
Sâm tetragram ponovno će dobiti na važnosti u doba [[Reformacija|Reformacije]], kad se prevoditelji [[Biblija|Svetog pisma]] vraćaju izvornim jezicima. Nastojeći tako preuzeti i Božje ime, nalaze se pred problemom kako [[suglasnik]]e, koji su bili poznati, popuniti i [[Samoglasnik|samoglasnicima]]. U hebrejskom tekstu Biblije, negdje od 3. stoljeća, židovski su prepisivači počeli dodavati samoglasnike. Uz tetragram su, međutim, dodavali različite samoglasnike koji su, ovisno o kontekstu, trebali upućivati čitatelja da se na tom mjestu treba čitati ''Adonaj'' ili ''Elohim'', to jest „Gospodin“ ili „Bog.“ Reformatori su u [[16. stoljeće|16. stoljeću]], počevši od [[William Tyndale|Tyndaleova]] prijevoda [[Knjiga Izlaska|Knjige Izlaska]] počeli zapisivati „Iehovah“, a potom „Jehovah“, što onda prelazi i u sva [[protestantizam|protestantska]] izdanja Biblije. Riječ je, međutim, o pogrešnim samoglasnicima, budući da su ovi označavali da se riječ ima čitati „Adonaj“, a nisu bili vlastiti Božjem imenu.
| |||