Elektrolitska disocijacija: razlika između inačica

'''Elektrolitska disocijacija''', "rastavljanje" elektrolita na [[ion]]e otapanjem ili taljenjem, što je uzrok [[električna vodljivost|električne provodnostivodljivosti]] njihovih otopina ili talina.

Stupanj disocijacije molekula ovisi o naravi elektrolita, koncentrtacijikoncentraciji i temperaturi, a određuje se mjerenjem električne provodnostivodljivosti otopine. On je to viši što je otopina elektrolita razrijeđenijarazrjeđenija. Visok stupanj disocijacije pokazuju jake kiseline, jake baze i soli jakih kiselina i jakih baza. U vrlo razrijeđenim vodenim otopinama disocirane su gotovo sve jedinke tih elektrolita. Sama voda slab je elektrolit i neznatno je disocirana, pa jedna litra sadržava tek po 10(na ^-7) mola iona H+ i OH-. Umnožak tih dviju koncentracija stalan je u svim vodenim otopinama ([[pH]]). Arrheniusova teorija elektrolitske disocijacije protumačila je važne kemijske pojave (reakcije elektrolita, njihovu električnu provodnost (provodljivost), odstupanje njihova osmotskoga tlaka). Više o elektrolitskoj disocijaciji, pod člankom (pod kojim i ona spada, kemijska grana) [[elektroliza]].