Hrvatska barokna književnost: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
{{radovi24}}
'''Hrvatski barok''' je dio europskog [[barok]]a, književnoumjetničkog pravca koji se javlja u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]
== Društveno-kulturne okolnosti ==
To je razdoblje snažne [[protureformacija|protureformacije]], kao reakcija na [[protestantizam|protestantsku reformaciju]]. U Hrvatskoj, protestantizam nema većih razmjera, javlja se samo u Istri. S rimokatolicizmom je drugačije, on je široko rasprostranjen na našim prostorima, pa uzrokuje pojavu i širu rasprostranjenost baroka. Redovnici osnivaju škole
<!-- (mislim da donji tekst, preuzet sa članka [[hrvatska književnost]], nije wikipediziran i da je previše konfuzan, a čini mi se i kao možda kopiran odnekud, pa je zato tu samo kao podloga članku koji je u izradi.
Područje pismenosti u XVII. stoljeću širilo se sve više prema sjeveru, pa su se pojavili pisci i na Pagu (otac hrvatskoga jezikoslovlja [[Bartol Kašić]]), u Kanfanaru u Istri (Franjo Glavinić), u Jastrebarskome (Rafael Levaković), u Sisku (Nikola Krajačević) i u Zagrebu ([[Juraj Habdelić]]), ali je [[Dubrovnik]] i u XVII. stoljeću ostao najjače kulturno i književno središte, iako je s Ritterom Vitezovićem dobio na značenju i [[Zagreb]].
Line 15 ⟶ 22:
Hrvatski je barok, može se slobodno konstatirati, ostvario bujni procvat hrvatske književnosti u svim hrvatskim pokrajinama osim Slavonije i kontinentalne Dalmacije. Profil književne djelatnosti razlikovao se i pokrivao je cijeli spektar, od vjerskopoučne i liturgijske književnosti do lirske i epske poezije, od gramatičkih i leksikografskih djela do historiografskih, prijevodnih i kroničarskih.
U korpus hrvatske književnosti ulaze i sjeverozapadna, kajkavska Hrvatske i Bosna, štokavsko/šćakavsko ijekavska i ikavska, te, posebno zanimljiva pojava, tronarječna književnost i leksikografska djelatnost nastala na području Pokuplja i Ozlja. Dolazi do slabljenja utjecaja glagoljice i jačanja latinice, dok se zapadna ćirilica ili [[bosančica]] još drži u pučkoj pismenosti, no počinje zamirati oko 1700. Po jezičnom idiomu, hrvatski je barok ostvario uzorna djela koja će kasniji hrvatski književni jezik prepoznati kao kanonska po obliku, no taj će proces uznapredovati tek u društvenim promjenama nastalim oslobođenjem Slavonije i Dalmacije od Turaka, te širenjem ideja prosvjetiteljstva u 18. stoljeću. -->
| |||